Helly cherry veb zin - Broj 3

Sadrzaj:

Bozza, Vampir iz Zemuna u epizodi "Vukodlakov izazov"
Darvinove nagrade
South park
Kratka SF prica
Strip
Muzika:
Album "Kao da je bilo nekad" posvecen Milanu Mladenovicu
Kako napraviti sopstvenu teroristicku grupu
Urbane legende - Pismo
WWWodic

                        Bozza, Vampir iz Zemuna epizoda 2'' Vukodlakov izazov " 
                        Bozza, Vampir iz Zemuna
   
             Ako  početak predstavlja kraj gde je sredina ? U kom delu univerzuma leži odgovor. Upaljena je vatra, plamene strele paraju nebo. 274 crnca i Merlin jure ga kroz noć. Velelepna kockasta piramida nestaje iznad ljubičastog horizonta.Četiri  jahača se kondezuju ispod oaze isparenja.Telefonski aparat bruji.
" Boža ovde.Izvolite!"
--------------------------------
25.12.1999.
15:34 , podrum Božine kuće
--------------------------
                                                                                        Day One
 
    Boža  mirno leži u svom kovčegu.Telefonska slušalica je  prislonjena uz njegovo bledosivo klempavo uvo. Pažljivo  sluša. Posmatrač sa strane (ili iznad kovčega) ništa neobično ne može primetiti  na Božinoj kamenoj faci . Samo neko ko  duže poznaje našeg(biografovog?)  junaka  može, po nervoznom uvrtanju desnog palca na levoj nozi  ili po ubrzanom radu njegovih  savršenih stomačnih mišica (koji su stvarali nabore na ružičastoj pidžami), da oseti koliki su nemir uneli reči nepoznatog sagovornika (za  posmatrača sa strane koji kratko ili duže poznaje Božu on je bio nepoznat; normalno Boža je znao ko ga zove) sa druge strane žice( Figuratititititivno rečeno jer je sasvim moguće  da taj neznac (za nas ali ne i za Božu) koristi i mobilni telefon).    
                                                                *
    Verni pas čuvar, Dileja ( mešanac vučjaka idiota i pudlice zavodnice), veselo  maše repom iz svog malog sanduka od bukovine koji je  tik uz Božino uzglavlje. Njegov dobri gospodar je  budan. To  znači da će uskoro izaći napolje. U šetnju u kojoj ce  neustrašivi Dileja ( ili Dilki kako mu je tepala Božina mama), moći na svakom ćošku da kenj_.
                                                                         *      
        Razgovor je završen a iz slušalice sad dopire samo sablasni zvuk. Tu tu, Tu tu, Tu Tu, Tu tu, Tu tu, Tu tu, Tu tu Tiiiiiiii!!!!
Ma koliko  sretan, što ga je iz strašnog sna probudio ovaj poziv, Božidar Drakulic  nimalo nije spokojan. Naprotiv , Nasuprot, Štaviše...
    Boža  naslućuje da će ga zadatak koji je dobio od nepoznatog (za nas ali ne i za Božu) neznanca staviti na velika iskušenja, ali  ni ne sluti kolika ga noćna mora očekuje.273+1 crnac i Merlin neće biti ništa nasuprot košmara koji je stizao . Košmara na JAVI (Visual J ++)  .
--------------------------------------------------------------------------------------------------
                       
 epizoda 2 :
                                        '' Vukodlakov izazov "   
 -------------------------------------------------------------------------------
 
  ''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
  28.12.1999.
   Grozni, Čečenija
   23:23
 4 dana kasnije
'''''''''''''''''''''''''''''''''''' 
                                                                Day TWO
       
    2 ruska vojnika, 3 čečenska terorista, 2 Čečenke žene u civilu, i 3 neindentifikovana civila leže jedan pored drugog. Šćućureni, zbijeni na drvenom podu sobe u kući koja je nekad, ne tako davno, sem sobnog poda imala i zidove i vrata, pa čak i plafon. Opruženi, čekaju na svoj red dok ih slabo obasjava svetlost (logično) baterijske lampe.
    Dlakavo maljava zver ispred njih  udobno zavaljena u jednu, za divno čudo, nimalo oštećenu fotelju ležerno čačka svoje ogromne očnjake. Za to koristi 23-tu rebranu kost nesretnog Serjože koji je sa ona 2 ruska vojnika činio 3 ruska vojnika.
-                       " O.K. momci i devojke
                           Sada ću probati i Čečenke. "    
      prorže Vukodlak, istovremeno podrignuvši. "Pardon."
-                          " Da bi gozba bila slasna
                            muzika mora biti glasna. "
       reče i iz svog panda-ranca (rančeve sa najrazličitijim  prepariranim životinjama  možete dobiti i kod nas ako nazovete telefon(još bolje tel. broj): 555-555-a-013) izvuče svoj CD Kasetofon plejer S-2323. Pritisnuvši kandžom dugme PLAY umilni zvuci strarog šlagera "Blue Moon" prostrujaše kroz noć.
      Lagano, uz taktove muzike, približavao se  plavuši Čečenki koja je bila opružena. Njen miris koji mu je ulazio u nozdrve bivao je sve jači i izazovniji i sve mu je više rasto puls. Pogled iz njegovih zakrvavljenih očiju bio je ukrućen a bela pena  počela je da mu izbija na usta. 
-"   Stani, ti zli pokvareni Vukodlače.Ja Bozza,Vampir iz Zemuna  ti naređujem.!!!" jedan nama(biografu) tako drag i poznat glas nadjačao je muziku i dopreo iz mračne tame.
-"Ja Bozza,Vampir iz Zemuna  ti neću  dozvoliti nikoga da povrediš, ti čudovište dlakovo, ti... ti saradniku NATO izdajnika i domaćih agresora .!!!" Bozza je polako prilazio Vukodlaku.
-"             Znao sam
                doćićeš mi ti,
                vampiru zemunski.
               Znao sam da glup si mi,
               al da si idiot tolki 
               nismo ni slutili .
                refren :           
                Kada istekne muzika znaj
                tebi i svim ostalima biće kraj.
 
                U plejeru mom bomba se krije,
                (aj Čiki Čiki,aj Čiki Čiki,aj Čiki Čiki)
                 zato bolje da te nije;
                U plejeru mom bomba se krije
                (Dokaz,Ja sam ti živi Dokaz,Dokaz...)
                samo jedan dvocifren broj može da je
                 prekine."
Rekavši to Vukodlak sa svojim rancem nestade u noći.Na displeju CD Kasetofon plejera S-2323 ostalo je još 23 sekundi do kraja pesme. 23 trenutka do kraja . 23 otkucaja srca i naš(biografov) junak neće više biti naš. Baš nas briga za 2 ruska vojnika, 3 čečenska teerorista , 2 Čečenke u civilu i 3 civila . Bozzo, ne ostavljaj nas(biografa). Ova zemlja ne može bez tebe. Ona se svojih vampira nikada neće odreći.
 
" Koji to dvocifreni broj moram da otkucam ?", zamišljeno pomisli Bozza.
                                                                        *
EPiLOG:
-------------------
30.12.1999.
Zemun, podrum Božine kuće
0:23
7 dana kasnije
-------------------------
                                            Day Three                  
 
    Boža leži u svom mrtvačkom kovčegu. Odmara se. Sanja lepe snove. Ispod jastuka su njegove ulaznice za sajam. Sutra je taj dan.Sutra on i Živana idu na velelelelepni doček.
    Dileja je još uvek u kući Božinih roditelja, Valjda taj veseli, uvek nakeženi, nestaško nije bio mnogo tužan bez njega.
        Tri čečenska terorista su u zamrzivaču. Ne moraju brinuti o ishrani bar čitav januar.Za Dileju tu su kosti a za njega sveža krv čečenska. Kakav divan način za početak nove godine.
     A ako još uvek ne znate koji je dvocifreni broj Bozza otkucao i time sprečio stravičnu eksploziju u mirnom gradiću Groznom pogledajte ove poslednje redove.
  "Znam koji je broj u pitanju !!!" razdragano se prodere Bozza, Vampir iz Zemuna  i
 otkuca dve cifre.
 
" 59".
                                                                                                                                                        kraj epizode  

[ sadrzaj ]

Darvinove nagrade


Darvinova nagrada (Darwin Award) je priznanje koje se svake godine dodeljuje osobi koja je na najbizarniji i najgluplji nacin izgubila zivot. Konkurencija je ostra.

• Leri Slaser je poginuo nakon sto je nagovorio svog najboljeg druga da gadja konzervu koju su postavili na Lerijevu glavu. Ocigledno je Slaserov drug, Silas Koldvel promasio i pogodio ga u glavu.

• Frederik Rajsfeld se ugusio pod gomilom slonovskog izmeta nakon dok je pokusavao da slona izleci od zatvora. Kako su ispitivanja pokazala, Frederik je slonu dao ogromnu kolicinu laksativa a onda se nekako nasao iza slona kad je lek poceo da deluje. Nadjen je ispod gomile izmeta celih sat vremena nakon sto se taj dogadjaj desio.

[ sadrzaj ]

SOUTH PARK


Sve o najludoj crtanoj seriji na svijetu...

* Glavni junaci crtane superserije South Park su cetvorica osmogodisnjaka: Stan Marsh, Kyle Broslofski, Eric Cartman i Kenny McCormick. No oni nisu bas obicni klinci! Za Stana se moze reci da je voda grupe. On ima psa homica po imenu Sparky, sestru Shelly, koja ga uvijek tuce, i djeda koji se uporno pokusava ubiti. Kyle je jevrejski djecacic, koji uvijek gorljivo brani svoje stavove i za kucnog ljubimca ima slona po imenu Slon. Cartman za sebe kaze da je "jake gradje", a zapravo je uzasno debeo. Ima kucnog ljubimca- svinju po imenu Fluffy, a njegova je stara, a ujedno i stari, jer je dvopolna. Kenny je pak totalni jadnik, koji umire (i ponovno ozivi) u svakoj epizodi.


* Autori South Parka su dva otkvacena tipa- Tery Parker i Matt Stone. No zajedno s njima u seriji radi 70 ljudi i potrebna su 3 nedelje da se dovrsi pojedina epizoda. Tery i Matt su u pocetku nudili svoju seriju mnogim TV kucama, no svi su ih odbili tvrdeci da nece uspijeti. Na poslijetku su pronasli ljude koji su im vjerovali i poceli prikazivati seriju. Bila je to prava odluka, jer South Park je postala najgledanija crtana serija u istoriji i zaradio je milione dolara!!

* South Park je stvarno mjesto- to je podrucje u blizinu Denvera, u Americkoj drzavi Clorado. Stvarno podrucje South Park poznato je po najvecem broju videnihNLO-a i izvanzemljana po glavi stanovnika. Zato nije ni sudno sto se u seriji pojavljuju vanzemaljci.

*A znate li zasto je South Park stalno u snijegu?? Zato sto animatori nisu znali dobro nacrtati noge svojim crtanim likovima, pa su smisli da uvijek stoje do koljena u u snijegu. Dosad se samo jedna epizoda zbivala ljeti i imala je naslov "Ljeto je odvratno"

Evo nasih junaka!!


[ sadrzaj ]

Kratka SF prica - Terminacija po presudi


Robert Piterson Mladi je bio vrlo potresen kada je video sebe kako umire. Veci sok covek ne moze da zamisli. Naravno, to zapravo i nije moguce, osim u romanima naucne fantastike. Bio je to samo jos jedan od onih glupih klonova.

Robert je tog jutra ustao, sredio se, poljubio usnulu zenu i krenuo na posao, kao i svakog obicnog dana. Pet minuta kasnije, gledao je sebe kako lezi na asfaltu na raskrsnici pod gradskim autobusom. Kao i obicno, isao je na posao sa jednim okom na putu, a drugim na naslovima novina, pa ga je zvuk sudara iznenadio i sledio. Krik se zaorio nad ulicom, i Robert je cuo nesto poznato u tom glasu. Sta je to, nije ni slutio dok nije cuo kako jedan od prolaznika vice: O boze! Pa to je onaj tip iz reklame!

Robert se progurao kroz masu, da bi zatekao jednog od klonova na izdisaju.

Kada je pre sest meseci pristao da se klonira za potrebe jedne eksperimentalne reklamne kampanje, nije bio ni svestan do kakvih ce sve komplikacija to dovesti. Sve sto je trebalo da uradi, bilo je da preda plasticnu casu sa spermom sestri koja je strpljivo cekala ispred kabine. Uzasno crveneci, dao joj je casu, i izgubio se iz bolnice sa pet hiljada dolara u dzepu, koliko su mu obecali ljudi iz kompanije. Nedelju dana kasnije, reklamna kampanja osiguravajuceg drustva "International Safety" je bila u punom mahu. Bilo je strasno simpaticno videti tri stotine Roberta Pitersona Mladih, kako masu papirima osiguranja, i slozno uzvikuju slogan kampanje.

Pravog Roberta je, medutim, to pocelo vrlo brzo da zamara. Ljudi na ulici su ga prepoznavali, ali su ga vrlo brzo poceli nipodastavati i odbacivati, smatrajuci ga samo jednim od bezvrednih reklamnih klonova.

Pravi uzas je poceo tek mesec dana nakon reklamne kampanje: osiguravajuce drustvo je bilo vrlo zadovoljno prodajom polisa osiguranja, ali klonovi su postali nepotrebni, jer su reklamni agenti dosli na bolju i jeftiniju ideju. I tako se tri stotine Roberta Pitersona Mladih naslo na ulici, bez posla, stana ili hrane. Vlada je odlucno odbila da im izda dokumenta. Neki od klonova su uspeli da se zaposle, par njih je cak zasnovalo porodice, ali i pored svega, pravom Robertu je sve to pricinjavalo neprijatnosti.

Vrlo cesto je morao da dokazuje identitet, bilo da ide u bar (klonovima su zabranili upotrebu alkohola i uopste, upotrebu vecine stvari, cak i gradskog prevoza) ili u javni toalet. Barem pet puta dnevno je pokazivao licnu kartu, cak i ljudima kojima to nije morao: ulicnim prodavcima, konobarima, kondukterima...

A videvsi sebe, pa makar i kloniranog sebe, kako umire, prevrsilo je svaku meru. Robert je odlucio da tuzi osiguravajuce drustvo za neprilike koje su mu pricinili.
* * *

Naravno, proces je krajao vrlo kratko, i doneo je zadovoljavajuce rezultate: osiguravajuca kompanija je trebalo da Robertu Pitersonu Mladem (naravno, posle utvrdivanja identiteta) isplati tri stotine hiljada dolara, kao i da ukloni sve klonove o sopstvenom trosku. Terminaciji klonova treba pristupiti u najkracem roku.

Robert je bio vrlo zadovoljan presudom ali mu je raspolozenje splasnulo kada je pred sudnicom ugledao jos jednog Roberta, obucenog u dugi sivi mantil i sa sesirom na glavi.

- Zasto si to uradio? – pitao je klon, zgrabivsi Roberta za rever kaputa.

Robert ga je odgurnuo, ali klon se nije dao: bacio se na Roberta, i ubrzo su se njih dvojica valjali po prasini, besno cupajuci jedan drugoga. Posto su bili ispred sudnice, slucaj nije promakao policajcima koji su potrcali da ih razdvoje. Robert je bio vrlo iznerviran ovim slucajem, sve dok nije stigao kuci i spustio se u svoju omiljenu fotelju, gde je iscrpljen zaspao. Na kraju krajeva, terminacija je vec u toku, i do sutra ili prekosutra, konacno ce ga ostaviti na miru.
* * *

Par sati kasnije, iz prijatnog dremeza ga je probudila lupnjava na vratima.
- Otvaraj, policija! –

Robert je skocio na noge: sta je sad, pobogu?

Na vratima su stajala dva policajca, sa sluzbenim legitimacijama u rukama i otvorenim kolima koja su cekala ispred kuce.
- Robert Piterson Mladi? –

Robert je potvrdio klimanjem glave.
- Gospodine, danasnjom sudskom presudom, odredeni ste za terminaciju po kratkom postupku. Molim vas, podite sa nama. –
- Ne, ne, ne, cekajte, to mora da je neka greska. Sigurno ste pogresili adresu. Ima jedan klon nize niz ulicu, sigurno njega trazite. –
- Ne, gospodine, vas trazimo. –
- Ne razumete... ja nisam klon. –
- Ma, da, a ja sam Papa. – podsmehnuo se jedan od policajaca.

Robert je uzdahnuo. Ovo je poslednji put da ga maltretiraju.
- Ah, necu da se raspravljam... sacekajte, donecu isprave. – posao je nazad u kucu, ali posle minute se vratio, noseci kaput u kojem je drzao jutros dokumenta. Bio je vrlo bled i uznemiren.
- Ne razumem... dokumenta su mi bila u dzepu ovog jutra. Mora da sam ih izgubio...
- Ma, da... tako sam i mislio. Naravno da nemate dokumenta, ona su kod gospodina Pitersona. – rece detektiv i rukom pokaza iza sebe. Robert je tek tada video jos jednog Roberta, odevenog u sivi mantil. Nije nosio sesir, ali je Robert po mantilu prepoznao klona koji ga je tog jutra napao pred sudnicom.
- Ti?! – uzviknuo je Robert.

Klon je klimnuo glavom, osmehujuci se, a dva policajca zgrabise Roberta, i pocese ga odvlaciti u kola.
- Ne, stanite! Ne razumete! Ovaj covek je klon, a ne ja! Jutros me je napao a verovatno i opljackao... – Krici su se utisali kada su policajci zalupili vrata, a potpuno su prestali tek kada su policijska kola zamakla za ugao.

Klon je zamisljeno gledao prema kolima koja su nestajala, a onda se okrenuo i posao niz ulicu, tiho zvizducuci. Posao je ka zgradi osiguravajuceg drustva, gde ga ceka advokat sa cekom na tri stotine hiljada dolara. Hodao je polako, sa rukama u dzepovima, ne ispustajuci iz ruke neprocenjivi novcanik sa dokumentima.

[ sadrzaj ]

Strip


[ sadrzaj ]

Muzika - Album "Kao da je bilo nekad" posvecen Milanu Mladenovicu


[izvor: Vreme, Datum: 10.04.2003.]

Kao da je bilo nekad – Milan Mladenovic (1958 – 1994): RADOST, PONOS I KAJANJE

Album posvecen Milanu Mladenovicu, okupio je Milanove savremenike, saradnike i sledbenike u velikom izazovu reinterpretiranja muzike koju brojni poklonici suvise vole i postuju da bi ih bilo kakvo novo tumacenje ostavilo ravnodusnim

Prvi tribut to album u istoriji ovdasnje popularne muzike Kao da je bilo nekad (posvecen Milanu Mladenovicu) koji se nedavno pojavio u izdanju Circle Recordsa sadrzi 15 obrada – tri Sarla Akrobate i dvanaest Katarine II/Ekatarine Velike/EKV. Ambiciozan projekat, posebno za nezavisnog izdavaca kome je ovo prvi producentski posao, okupio je Milanove savremenike, saradnike i sledbenike u velikom izazovu reinterpretiranja muzike koju brojni poklonici suvise vole i postuju da bi ih bilo kakvo novo tumacenje ostavilo ravnodusnim.

Sve tri numere Sarla blistaju: Vrooom (Problem) je moderan, Novembar je prepoznao jednu veliku, potcenjenu pesmu (O, o, o – prvi dub YU rocka), a Darko Rundek je Ona se budi ucinio "istinski svetskom". Muzika EKV-a, logicno, teze uspeva da se odupre EKV tretmanu. Najefikasniji postupak primenili su Misko Plavi, Slobodan Trkulja i Feda Frenklin: harmonika kroz koju je provuceno Milanovo "Anestezija", diskretan zvuk gitare, malo perkusija i tuzno tumaranje kavala – ukucavaju pesmu za Balkan na losem kraju jednog veka, podsecaju i opominju sta nas je snaslo. Del Arno Band, Darkwood Dub i Tanja Jovicevic uspevaju da izmeste EKV muziku na svoj teren, dok Night Shift, Jarboli i Block Out odolevaju vecim intervencijama. Prisustvo Milanovih renomiranih savremenika – Koja, Vlada Divljan, Gagi, Gile i Cane – daje ovom izdanju posebnu tezinu: zatvarajuci Krug oko Milanove muzike, oni pozdravljaju i nove klince, spremne da nastave tamo gde je Milan stao.

O Milanu i ovom albumu, pricaju ucesnici i svedoci.

Milutin Petrovic (izdavac): "Sedeli smo u kaficu, Jovan Matic iz Del Arno Benda, i slusali EKV. Pili smo pivo i pricali o Milanu."

Jovan Matic (Del Arno Band): "Ovaj grad, i drzava, rekao sam, imaju zalosnu tendenciju da suvise brzo zaboravljaju one koji su ih zaduzili."

Milutin: "Trebalo bi mu napraviti spomenik", dodao je. "Otisao sam do Milanove majke Danice, a zatim do Margite. Pozvao sam i ostale prezivele koji su bili potpisani kao autori pesama i dobio dozvolu da radim."

Koja: "Milutina u to vreme nisam poznavao. Mene je pozvao Vili, moj drug iz detinjstva, koji je Milutinov prijatelj. Video sam da projekat moze da bude vredan, ali moglo je sve da ode pogresnim putem. Mnogo se ljudi muvalo oko EKV-a, mnogo njih bi samo zelelo da se na tome obogati."

Milutin Petrovic: "Posle Milanove smrti pojavilo se mnogo lesinara. Jako sam pazio da se tu ne nadu ljudi iz jedne druge ekipe. Ova ekipa oko Tasa… satro rokeri! A takode ni oni koji su bilo sta prduckali u sovinistickom fazonu. Mislili smo i na ono sto je Milan voleo na slusa..."

Vlada Divljan: "Drago mi je da je to uradila kuca Circle Records, jer je citava ideja nepretenciozna, cista. Oni su usli u ovo iz pravih razloga."

Milutin: "Zvao sam PGP jer nisam bio siguran da mogu sve sam da izguram. Vlada Markovic, direktor, mi je rekao: "Vazi, super, javicemo se mi tebi iduce nedelje, pa cemo da dodemo da se dogovorimo’. Nisu se javili. Ali, hvala im, jer mi bar nisu naplatili troskove snimanja Elektricnog Orgazma."

Petar Janjatovic, rok enciklopedista: "Inicijativa za sastavljanje diska sa obradama pesama Milana Mladenovica pokrenuta je jos polovinom 90-tih u Sloveniji. Muzicari mlade generacije spremali su plocu Sarlo je nezan, ali, sem nekoliko snimljenih obrada, ideja nije realizovana."

Gagi Mihajlovic (ex-Katarina II, e-mailom, iz San Franciska): "Milana znam iz XI beogradske gimnazije koju smo zajedno pohadali – bio je dve godine stariji od mene. Svaki momenat je koristio da u dvoristu skole svira Crosby, Stills, Nash & Young..."

Koja: "Meni je svojevremeno poklonio stereo gramofon i neke ploce. Prvi put sam ga video na nekom sesnu u SKC-u – svirao je akusticnu gitaru. Poceli smo da se druzimo – Svaba, Branko Potkonjak, Dule Dejanovic… Odlazio sam na probe Limunovog drveta i dzemovao sa njima."

Gagi: "Jednog leta u Makarskoj pokupili su nas sa trga zbog galame, kao, glasno smo pevali – mozda i jesmo, ko zna." Koja: "Svirao sam poslednji koncert Limunovog drveta, sa Gagijem i Vdom, ispred Pankrta. Onda je Gagi otisao, a mi smo se nazvali Sarlo Akrobata. Klub ljubitelja muzike! Milan se uvek radovao kada je trebalo da imamo probu – bio je najvredniji medu nama." Vlada Divljan: "Ovo je prva kompilacija na kojoj sam dobrovoljno ucestvovao. Milan i ja smo ista generacija. Poznavao sam ga jos od 1977. ili 1978. godine, kad sam svirao u Zvuku ulice, a Gagi i on u Limunovom drvetu, sretali smo se na manifestacijama kao ‘Rok Blok’ u bloku 45, u Bozidarcu, kasnije u SKC-u."

Misko Plavi (e-mailom, iz Osake): "Njegovu muziku uopste nisam slusao, mada sam bio clan benda nekoliko meseci. Ustvari, poceo sam da slusam EKV tek kad je Milan otisao. Privatno, bio mi je jedan od najboljih drugova i u ovo sam usao sa iskrenim emocijama."

Nikola Vranjkovic (Block Out): "Ja nisam imao zelju da ga upoznam – nekad treba ostati po strani. Ali, ipak, kao da sam ga znao – muzika sa prvih albuma Katarine II/EKV mi je pomogla da prezivim pet godina u Moskvi, izmedu 1986. i 1991. godine. Nisam to skidao sa gramofona!"

Jovan Matic: "Sretao sam ga po ulicama Beograda, najcesce u vreme prvih velikih protesta protiv vlasti."

Cane (Partibrejkers): "Ja sam ga pogurao da bude predsednik Rimtutitukija!"

Tanja Jovicevic: "Revolucionar u muzici. Strasno je da uvek neko mora da ode da bi mu se odala pocast."

Nikola Vranjkovic: "Vidis, kad smisle da je glumac odsluzio svoje, dodele mu nagradu za zivotno delo. Sa muzicarima je jos gore, jer nas smatraju degenericima: muzicar treba da umre da bi ga se neko setio."

Koja: "Meni je najbitnije bilo da ovo, osim posvete Milanu, bude i posveta drugim ljudima iz te ekipe koji nisu vise zivi – imas ih sve na CD-u."

Aleksandar Zikic (rok kriticar): "Da se posluzim recima Dusana Dejanovica – koji je, nazalost, kao i Ivan Vdovic, Bojan Pecar, Margita Stefanovic, Dusan Gerzic i mnogi iz price o EKV, takode prerano otisao – bio je jedini Milan koji je ikad postojao."

Dado Topic: "Moja obrada je tribute kolegi koji zasluzuje postovanje, mali reply na njegovu verziju Istine masine koju sam tek skoro cuo – oni su to uradili u vrlo dobrom aranzmanu, kreativno i lijepo. Osim toga, Milan je tada napisao ‘Hvala muzicarima koji su uticali na mene’, pa pomenuo Majlsa Dejvisa i mene! (ne, vec su u zahvalnici Topic, Chuck Berry, Kraftwerk i Martin Luther King, op. a.) Bio sam sretan i ponosan kad sam to vidio."

Milutin: "Milan je sek'o vene na Dadu. I pevao je ‘ono sve’ – i Dado sto peva i pratece ribe. On je to mogao…"

Tanja Jovicevic: "On je zaista bio veliki pevac. A voleo je da peva sa mnom i meni je bila cast da radim sa njim. Nasi glasovi su se izvanredno slagali!"

Milutin: Dado je odmah pristao, ali onda je nastao cirkus! Prvo je bio zauzet drugim stvarima a onda me je, posle dva meseca pitao: ‘A sta ja uopste treba da radim?’ Onda smo mu rekli da uzme Jesen – bas mi je uz njega cucnulo. Poslali smo mu CD da cuje pesmu, pa se koverat izgubio – putovao je mesec dana do Poreca!"

Dado Topic: "Originalna verzija sa albuma Katarine II je u biti live, oni su to odsvirali u dahu, sa puno improvizacije. Ja sam to na neki nacin htio aranzmanski ‘uhvatit’, da pjesma dobije neku cvrscu dimenziju i da ima malo moga."

Milutin: "Zovem ga posle tri meseca: Dado, 'ajde vise covece. Sta radis? – Evo bas se bavim ovim tvojim – A sta radis vise? – Raspisujem aranzman! Zato je CD kasnio, ali… nije mi zao."

Koja: "Sarenolika je ploca. Ima dosta novih ljudi. Ja sam nekako mislio da je bas zanimljivo da to uradim sa njima – Kojot i Alek iz Eyesburna. Biljana i Maja iz E-Playa, Sonja Loncar i Manja Dordevic. Imali smo samo dve probe."

Milutin: "Kojina prva ideja je bila da okupi ove ostale, da uradi jednu stvar u Band Aid fazonu. Onda se predomislio. Snimili su verziju Zemlje od 9 minuta! I zenske glasove je provukao kroz gitarsku distorziju!"

Koja: "Tako mora da bude".

Milutin: "Onda me je ubedio da snimimo spot."

Koja: "Naravno da nije slucajno sto je u pozadini World Trade Center Belgrade. Zar mislis da bi bez razloga isli cak na Sajam? Tako je pesma dobila novu dimenziju. Mislim, ovo jeste jedna tuzna prica sve zajedno, zar ne? U sve to World Trade Center upada jako dobro."

Nikola Vranjkovic: "U nasem spotu za pesmu Soba ima prikrivene simbolike. Milanova majica sa petokrakom. Klatno. Boje iz njegovih spotova..."

Cane: "Muzika i uticaj, razmenjivanje... Steta je sto ljudi ne komuniciraju vise izmedu sebe. Ljudi su zatvoreni u svojim uskim interesima. Milanova verzija pesme Zajedno nosi patetiku ‘onog’ trenutka, a mi smo pokusali da, sa svescu o celoj tragediji, krenemo napred. Da pokazemo malo herojskog optimizma. Opravdano ili ne – ko ce ga znati?"

Marko Grubic (Vrooom): "Odlucili smo se za Sarlovu pesmu Problem, koja ima savrsenu melodiju, utopljenu u krajnje slobodni rege aranzman. I, da bi istakli licni stav, izvrsili smo dve intervencije. Prva je preobrazaj rege ritma u electro-jazz, a druga je isticanje melodije refrena na nacin na koji su Laibach obradili Across the Universe. Rezultat ipak nije pop hit, ali nudi jedan od odgovora na pitanje: sta moze da se uradi od esencije kakva je Sarlo akrobata?"

Misko Plavi: "Milutin me je nagovorio da uradim Anesteziju na harmonici. Kako sam vec dugo uzasnut islamizacijom srpskog duha, za koju je zasluzan i ovaj instrument, prihvatio sam zadatak ne bih li bar malo probio stereotip."

Milutin : "Novembar je upao u poslednji cas. U "Blicu" je izasao tekst o pripremi albuma i zove ti Kosta telefonom: 'Zdravo' – 'Zdravo' – 'Mi snimili novu plocu' – 'Super' – 'Na njoj su samo obrade novovalnih pesama' – 'Imamo jednu od Sarla akrobate' – 'Fino' – 'Da ti posaljem?' – 'Posalji'."

Goran Kostic (Novembar): "Milan je dosao u garderobu posle neke nase svirke na Akademiji i predstavio se punim imenom i prezimenom. Bilo mi je smesno, jer – ko nije znao ko je Milan Mladenovic? Ponudio se da nam pomogne i kasnije snimio akusticnu gitaru na nasoj pesmi Gledaj kako ljubav umire".

Milutin : "Trebalo je da bude vise ‘drugacije muzike’, ali se bas oni na koje sam racunao da ce imati iscasen pristup nisu odazvali. Rambo je nesto zezao, hoce-nece, a onda sam prestao da ga zovem. Zoran Predin je pristao, pa mi je napisao da ne moze da stigne. Vlatko Stefanovski je rekao da ne radi humanitarne stvari. Lajko Feliks se nije ni javio. Kristale je presao menadzer, Kepa."

Aleksandar Zikic: "Milan i EKV su podjednako besprekorno funkcionisali kao kult za odredeni, ni danas ne preveliki, broj svesnih i iskrenih posvecenika i kao mejnstrim atrakcija najviseg nivoa."

Marko Grubic: "Znacaj njegovog stvaralastva je bas u onom sto su mu najvise zamerali, a to je ‘pretencioznost’. ‘Pretenzija’ da se autenticnoscu bude interesantan, verovatno je osnovni umetnicki motiv koji je davno zaboravljen u nasem mejnstrimu, gde ga je svojevremeno Milan ustolicio."

Jovan Matic: "Obelezio je muziku i poeziju ovog grada. A mi smo, mozda prvi put, uspeli da mu se na decentan nacin oduzimo. Drago mi je sto je Milutin ovo uspeo da istera, sto je Del Arno bend deo toga, a jos mi je draze sto cemo prihod upotrebiti za nabavku medicinske opreme. Milan bi se sa tim slozio."

Milutin: "Sve ide Institutu za patologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu, za dovrsavanje kompjuterskog sistema. Ministarstvo kulture Srbije pokrilo je troskove studija sa 200 hiljada dinara. Beograd 202 i TV B-92 su nam ustupili reklamni prostor."

Koja: "Evo nas opet u SKC-u. Gomila lepe dece – kao da se vreme zaustavilo. Probaju u onom istom podrumu koji je Milan dobio kada smo pocinjali sa Sarlom – uslov je bio da ga ocistimo… Zaista apsolutni entuzijazam nas je pokrenuo, a evo, traje i dalje."

Aleksandar Zikic: "Milan nam je ostavio bezbroj razloga za ponos, radost i kajanje."

Koja: "Dosta stvari nije radilo kako treba ovih zadnjih petnaestak godina. Sve to je, takode, odnelo i Milana i ostale."

Gagi: "Drago mi je sto se ovaj album pojavio. Milan u najmanju ruku, zasluzuje tako nesto."

Petar Janjatovic: "Zbog njega, EKV-a, zbog nas matorih, ali i zbog nove publike."

Gagi: "Njegov potpis u YU rock sceni (or whatever one may call it nowadays) je dubok. Thanx, man. See u later up there..."

Zabelezio: Vojislav Pantic

           [ sadrzaj ]

KAKO NAPRAVITI SOPSTVENU TERORISTICKU GRUPU


Prirucnik Janga Trovaca

Arapi imaju Osamu bin Ladena. Bratska Kuba ponosi se Ce Gevarom, a u Srbiji danas vlada nacionalna kriza identiteta. Deset miliona Srba se pita: Ko je nas junak sto razgoni Amerikance na buljuke? Imamo li dostojnog predstavnika na medjunarodnoj teroristickoj sceni? Ratko Mladic, Radovan Karadzic pa i samo NJEGOVO VELICANSTVO ne odgovaraju prototipu savremenog teroriste.

Upravo zato dacemo vam nekoliko saveta koji ce vam biti od koristi u onom istorijskom trenutku kada budete napravili sopstvenu organizaciju. Za pocetak potrebno je da sa drustvom iz kraja, na konstitutivnoj sednici uz 3-4 flase vinjaka oformite tajno udruzenje za borbu protiv Amerike. Kada sljustite vinjak mozete preci na pisanje statuta. Kada zavrsite sa teorijskom podlogom, mozete preci na praksu.

Zakucavanje aviona u neboder jeste efektno ali vec vidjeno. Pustanje otrovnih gasova u metro takodje je prevazidjeno (iako pogodnih gasova u Pancevu imamo na pretek). Sta je to sto najbolje izrazava srpsku originalnost i bistrinu uma? Slozicete se da bi nas rusenje Kipa Slobode upisalo u anale svetske istorije. On se vise ne bi pojavljivao na spicama americkih filmova. U njemu nema toliko ljudi kao u Svetskom trgovinskom centru, sto jasno odslikava altruizam naseg naroda. Uostalom zasto da bude veci od beogradskog "Pobednika"?

Za izvodjenje ove akcije potrebno vam je sledece:
- nekoliko bosanskih pasosa
- novac za hamburgere, krofne i diet kolu
- CD plejer, pojacalo i kompakt disk hitova Miroslava Ilica
- nekoliko djubretarskih uniformi
- 3 fotoaparata i 10 fudji filmova
- balon stomaklije za dizanje morala
- 1 kuka
- 1 motika

Plan akcije je sledeci:
Vasa teroristicka formacija bi se po dolasku u Ameriku infiltrirala u redove gradske cistoce Njujorka koja rasciscava rusevine na Menhetnu. Nakon 7 do 10 dana munjevitom akcijom oteli biste 12 do 15 bagera, i u "Umri muski" maniru odjurili do Kipa Slobode. Nekoliko vasih clanova, prerusenih u japanske turiste, vec je tamo, i u pravom momentu dize kuku i motiku. Prisutni penzioneri iz Dakote vriste i pocinju da se mole. Vas clan, inace lokalni DJ, instalira ozvucenje i pusta da se Njujorkom ori pesma Miroslava Ilica "Ali metar moga sela Amerika cela". To ce biti znak da rusenje moze da pocne. Ovaj mali performans pokazace Evropi i svetu nasu jako razvijenu umetnicku tradiciju i osecaj za lepo. Nasoj narodnoj epskoj poeziji dodacemo jos jedan ciklus - teroristicki.

Potrebna materijalna sredstva mozete sakupiti:
- utovaranjem gajbi
- umesto 2 kifle jedite 1
- vozite se tramvajem umesto taksijem
- igrajte "sakupi 5 nagradjuje C market", frikombinujte (ako dobijete konja utopite ga na Zelenjaku).

Momcilo Antonijevic

[ sadrzaj ]

Urbane legende - PISMO

Tokom rata vojnik je svakog dana pisao majci javljajuci joj da je dobro, sve dok jednog dana pisma nisu prestala da stizu. Par dana kasnije dobila je pismo od vojske u kome joj javljaju da joj je sin zarobljen. Veoma se zabrinula ali joj je laknulo kada joj je stiglo pismo od sina, iz logora. U njemu je stajalo: " Draga mama, ne brini zbog mene, sa nama dobro postupaju. Kada se rat zavrsi, sve ce nas poslati kuci. Samo se potrudi da Mali Dzoji dobije markicu sa pisma za svoju kolekciju.". Kako majka nije imala pojima ko je Mali Dzoji, skinula je markicu da vidi u cemu je rec. Na poledjini je pisalo: Odsekli su mi noge!.

[ sadrzaj ]

WWWodich


www.woohoo.co.sr - Web portal
www.vodnik.co.yu - Zabava
www.chillout.co.yu - Muzicki portal elektronske muzike
www.modli.co.yu - Zoran Modli
www.elektricniorgazam.com - Zvanican sajt

[ sadrzaj ]

 
helly cherry veb zin 1999 - 2003