helly cherry veb zin - Broj 4

Sadrzaj:

Post punk untervju: Joe Strummer (ex Clash)
Darvinove nagrade
Sta je u stvari @?
Kratka prica
Strip - Show me your tits
Bozza, Vampir iz Zemuna u epizodi: Virus (prvi deo)

Najeroticnija filmska scena 20.veka
Urbane legende - POKUSAJ UBISTVA
WWWodic

post-punk intervju: Joe Strummer (ex-Clash)


London (i dalje) zove

Da mi neko stvarno ponudi milijardu dolara, kako se pominje u glasinama, da ponovo okupim Clash, sigurno bi debelo razmislilo o tome. Ne kazem da bi se okupili samo zbog love, ali takve primamljive ponude ne treba olako odbacivati.

Joe Strummer je ponovo okupio Mescalerose za jos jedan krug na \"album-promocija-turneja\" ringispilu

Iako je proslo puuuno vremena od raspada punk propovednika, grupe The Clash, legenda i dalje zivi i glasine o ponovnom okupljanju grupe se pojavljuju skoro svake godine. Pevac benda, Joe Strummer, je dugo godina odbijao da uradi bilo sta na muzickom planu, prkoseci tako muzickoj Godzili (izdavacka kuca Sony) za koju je bio vezan dugogodisnjim ugovorom. Ostareli punker nije hteo da za tu kucu snimi ni jedan jedini ton, a Sony mu iz inata nije davao \"ispisnicu\". Strpljenje se isplatilo, i posle isteka ugovornog perioda Strummer je ponovo bio \"svoj covek\" koji pokusava da se vrati na muzieku scenu.

Punker pesimista

Strummer, pracen ekipom Mescalerosa (Scott Shields, Martin Slattery, Pablo Cook i novi clan, ali stari Joe-ov drugar Tymon Dogg, koji je napisao pesmu \'Lose This Skin\' sa albuma \"Sandinista!\"), je upravo objavio svoj drugi album \"Global A Go-Go\". Da podsetimo one sa slabijim pamcenjem, 1999. Strummer je startovao sa albumom \"Rock Art And The X-Ray Style\". Kao sto i samo ime novog albuma govori, Strummer se uputio na eklektieko putovanje kroz muzieke zanrove koje obelezava poznati tredemark - njegov izrazajni i strastveni vokal.

Pricalo se da ce Mescalerosi \"zavrsiti karijeru\" posle samo jednog, poslovno neuspesnog, albuma.

Tacno, \"Rock Art...\" ne da nije zaradio, vec nije isplatio ni troskove ulozene u njegovu realizaciju. Izdavaci (Epitaph i Hellcat) su imali svo pravo da mi kazu: \"Hvala brate, ve? smo izgubili pantalone, ne zelimo da izgubimo i gace!\" Ali, odlueili su da rizikuju jos jednom i mislim da ce im se to isplatiti, jer smo napravili stvarno pristojnu plocu.

Tvoj prosli ugovor je vazio samo za jedan album. To verovatno stvara presiju kod autora?

Kako da ne. Produzili smo ugovor za jos jedan album. Mada, ni ugovori za vise albuma ne pruzaju neku narocitu sigurnost, pa presija tipa \"moram napraviti hit album\" konstantno postoji. Opako iskustvo koje sam imao sa Sony-jem mi govori da je bolje prihvatati \"one-offs\" ugovore. Ova situacija mi odgovara jer zelim da izdajem albume sve dok ne poenu na kraju da se isplacuju. Ne bih zeleo da me otkace sa \"zao mi je druze, ali nismo vise zainteresovani\" i da budem gurnut na prodaju CD-a preko poste ili Interneta. Odbijam da se predam, pa ako dodjem u situaciju da ne mogu da nadjem izdavaca, objavljivacu albume sam i prodavacu ih na taj underground nacin, pa cak ako to znaei da ce svega 5 ljudi kupovati moje ploce.

Uh, ovo zvuei bas pesimisticki!

Ne zelim da zvucim pesimisticki, mislim da sam samo realan. Posle turneje \"Rock Art And The X-Ray Style\" i maksimalne moguce promocije i dalje je bilo gotovo nemoguce stici na radio talase. Nema to veze sa samim kvalitetom pesama. Radio stanice imaju tacno odredjene ciljne grupe, a takva koja bi slusala moju muziku ocito ne postoji.

Ali stara ekipa te nije zaboravila. Na albumu ti je gostovao cak i Roger Daltrey (pevae The Who).

Ucinio mi je uslugu jer smo se bas dobro zdruzili za vreme Who turneje na kojoj smo ih pratili kao predgrupa. Roger peva u naslovnoj numeri novog albuma, a lako cete ga razaznati jer sam mu dao stih \"Quadrophenia in Armenia\".

Ne razumem ratove na Balkanu

U danima nastanka punka, Pistolsi su bili njegovo lice, ali je srce pokreta predstavljao Clash. Najstrastveniji deo srca bio je bas Strummer, rodjen kao John Mellor daleke 1952. u Ankari (Turska) gde mu je otac radio kao diplomata.

Novi album predstavlja i jednog novog clana benda.

Da po odlasku Anthony Genna, koji je bio i ko-kompozitor na prvoj ploei, sasvim slucajno sam sreo svog starog drugara Tymon Dogga. Znamo se jos od klinaekih dana kada je baskirao u metrou ludaeki svirajuci violinu. Tada nisam znao nista da odsviram, pa sam mu pomagao skupljaju?i lovu. Mislim da me je on i naucio prve akorde.

Eini se da si se manuo parolastva, mada je \'Shaktar Donetsk\' negde blizu.

Sa godinama sam shvatio da se \"parolasenjem\" bave pod a) mladi, b) glupi i pod c) mladi i glupi. Ja sam bio u \"c\" kategoriji i mislio sam da sam posisao svu mudrost sveta. U tome je car starenja, shvatas da je u stvari sve kompleksno i da ne postoji belo i crno. Ne mozes se vise ponasati u klinaekom fazonu \"ovo je dobro, a ovo nije\", vec osecas svu komplikovanost kolorita izmedju crne i bele kao antipodova. \'Shaktar Donetsk\'... Osecao sam se veoma krivim sto nisam mogao da shvatim sustinu balkanskih sukoba. To je tako tesko razumeti u kratkom vremenu, a pogotovo ako ti jedine informacije dolaze putem britanskih medija. Zeleo sam da kazem da se balkanski konflikti (Strummer misli na ratove koji i dalje traju na ex-SFRJ prostoru) nisu mogli resiti sa tako malo truda ulozenog u cesto isprazne pregovore, kako je to Zapad radio. Cini mi se da je situaciju tamo dole (tj. kod nas - prim.ur) u stvari nemoguce razumeti.

Novo shvatanje stvarnosti, hrabrost da se prizna nepoznavanje einjenica, tolerancija... vidi se da si postao zreliji.

Da, postao sam stariji i ozbiljniji, sre?om i pametniji; to je nesto sto mnogi nisu oeekivali od mene. Vremenom vidis koliko ne znas i kakve si greske pravio u mladosti pojednostavljivajuci stvari oko sebe. Ta tinejdzerska arogancija i osecaj da se svet vrti oko tebe...

Zvuk londonskih ulica

The Clash su predstavljali pravi zvuk Londona. Uprkos tome sto je Gerry Rafferty-jeva \'Streets of London\' cesto proglasavana za najbolju pesmu o britanskoj prestonici, danas je vidljivo da je \'London Calling\' mnogo bolje uhvatio duh ovog velegrada. Opus Clash-a je toliko jak, da se pitanja o proslosti ne mogu izbeci. Uostalom, i Dylan je primetio da svi mi zivimo pod senkom proslosti.

\"Sasvim tacno, i od toga ne mozes pobeci, ma kolko se trudio. I danas kad sviram stare Clash stvari osecam tu energiju i to mi prija. Glupo bi bilo da se Strummer iz 2001 nadme?e sa Strummerom od pre 20 godina.\"

Da li se cujes sa bivsim elanovima The Clash?

Yeah, povremeno. Znam cime se bave i podrzavamo se medjusobno. Mick (Jones, gitara) je zapoeeo karijeru video rezisera spotom za Shack, interesantnom grupom iz Liverpula; on je oduvek imao taj filmski vajb. U dobroj je formi, sto mi je veoma drago. Paul (Simenon, basista) se bas navukao na slikanje, i dobro mu ide, ljudima se njegove kreacije svidjaju. (Indikativno je da Strummer nije cak ni pomenuo bubnjara Terry Childsa, nekada Terry Crimes, koji je posle Clash radio sa Johnny Lydon-om u PIL, kao ni drugog bubnjara Nicky \"Topper\" Headona, kasnije neuspesno leeenog dzankija).

Cesto krecu glasine o ponovnom okupljanju Clash. Poslednja koju sam cuo kaze da vam je, navodno, ponudjena milijarda dolara da ponovo zasvirate zajedno.

I ja cujem te price i stvarno ne znam ko ih i zasto pusta u promet. Niko mi nikada oficijelno nije ponudio neku lovu da ponovo okupim Clash. Da neko stvarno ponudi milijardu, sigurno bi debelo razmislili o tome. Ne kazem da bi se okupili samo zbog love, ali takve primamljive ponude ne treba olako odbacivati.

Dodao si jos jedan red u tvoj, vec prebogat, CV. Radio si kao radio voditelj na BBC-ju.

To je bilo zabavno. Pustao sam ploce i trudio se da pricu svedem na minimum. To je pomalo uvrnuto iskustvo, ti pustas muziku, a ljudi na celom svetu to slusaju. Beskrajno je zabavno kada ti je ceo svet publika.

Mescalerosi uskoro krecu na turneju na kojoj ce pesma koja zatvara novi album, \'Minstrel Boy\', sigurno biti dobro prihvacena, kao i stare Clash pesme.

Jos od \'83 planiram da snimim tu staru irsku pesmu. Na albumu smo stavili skracenu verziju, jer \'Minstrel Boy\' u pravoj verziji traje cak 21 minut i 22 sekunde! Kada smo je snimili, uzviknuo sam: \"To je to, snimili smo remek delo!\". Pogledali su me tuzno i pomislili: \"O, Boze, ponovo je poludeo\". Jedva cekam da poenu svirke jer je to najzabavniji i najlepsi deo bavljenja muzikom. Tu odmah vidis koje pesme rade, a koje ne piju vodu. Nema boljeg nacina da se izmeris koliko si stvarno dobar.

Zelimo ti dobar vetar u ledja, Joe...

Sasa Stojanovic

[ sadrzaj ]

Darvinove nagrade


Darvinova nagrada (Darwin Award) je priznanje koje se svake godine dodeljuje osobi koja je na najbizarniji i najgluplji nacin izgubila zivot. Konkurencija je ostra.

• Eldon Grin je poginuo u pozaru koji je zahvatio njegov auto nakon sto je pokusao da zapali komsijinu kucu. On se kolima dovezao do kuce komsijie na koga je bio besan, zapalio moltovljev koktel, bacio ga na kucu, ali se flasa odbila od krova, pala na Grinov automobil i zapalila ga.

[ sadrzaj ]

Sta je u stvari @?

Kompjuteri, kao moderne alatke, prisutni su u domovima tek nekoliko decenija, dok je terminologija koja se koristi u racunarskom recniku mnogo starija. Istoricari u Italiji su pronasli pravo poreklo simbola @ koji se danas koristi u razne primene u kompjuterskom recniku. Naime, poreklo vodi do stanovitog mletackog trgovca koji je oznacavao tokom 1536. godine doticnim simbolom posiljke koje je dobijao iz Juzne Amerike. U sustini, „@” prestavlja meru – oznaku za „Amfora”, a amfore su keramicke posude u kojima su se prenosila dobra (vino, zrnasto povrce i voce) na Mediteranskom podneblju tokom srednjeg veka.

Naucnik Dordo Stabile (Giorgio Stabile) sa Univerziteta „La Sapienza” tvrdi da je kasnije raznim trgovackim kontaktima i mesanjem recnika u Evropi „@” dobilo danasnji komercijalni izgovor na engleskom – et. Takode, traga se za jos starijim dokumentima koji bi potvrdili ko je uopste izmislio simbol. Za razliku od komercijalnog naziva u SAD i Velikoj Britaniji, u drugim delovima sveta je naziv za @ mnogo zabavniji. Spanci ga zovu ’arroba’ sto znaci deset litara, Italijani ga zovu puz, kod nas se zove majmunski rep, a u nekim zemljama slonova surla ili – rolnica cimeta.

Branislav BABOVIC

[ sadrzaj ]

Kratka prica - Besmrtni bard


Napisao Isaac Asimov

- Hm,da - poce svoju pricu dr Phineas Welch - ja mogu vratiti duhove slavnih ljudi. Ljudi koji su vec odavno mrtvi.

Bio je malo pijan, jer da nije, verovatno mu ne bi palo na pamet da kaze nesto slicno. Naravno, bilo je potpuno razumljivo malo vise potegnuti na godisnjoj bozicnoj zabavi. Scott Robertson, mladi profesor engleskog jezika, popravi naocare koje su mu pale na vrh nosa i osvrnu se pokusavajuci opaziti ne prisluskuje li ko njihov razgovor.

- Doista doktore Welch?
- Mislim upravo to sta sam rekao. I ne samo da ovamo mogu vratiti duh, vec i tijelo.
- Ne bih rekao da je to moguce - primjeti Robertson nevoljko.
- Zasto ne? Jednostavno stvar vremenskog prijenosa.
- Mislite putovanja kroz vrijeme? Ali to je... pa... sasvim neobicno.
- Ne ako znas kako.
- Pa, kako doktore Welch?
- Mislis li da cu ti zaista reci? - upite fizicar, ozbiljan, dubokim glasom. Nejasnim pogledom trazio je jos koje pice, ali ne pronadje nista. - Doveo sam njih nekoliko. Arhimeda, Newtona, Galilea. Jadni momci.
- Zar im se ovdje nije svidjelo? Vjerujem da su bili zapanjeni nasom modernom naukom - upade Robertson. Razgovor ga je poceo sve vise zabavljati.
- Naravno da su bili. I te koliko. Posebno Arhimed. Mislio sam da ce poludeti od radosti posto mu objasnim nesto malo od svega toga na svojem jadnom, nabubanom grckom, ali ne...
- Nesto nije bilo u redu?
- Pitanje razlicitih kultura. Nikako se nisu mogli priviknuti na nas nacin zivota. Postajali su strasno usamljeni i zaplaseni. Morao sam ih poslati natrag.
- Ah, to je velika steta.
- Da. Veliki umovi, ali nedovoljno fleksibilni. Neuniverzalni. I tako sam pokusao Shakespearea.
- Sta! - povice Robertson. Ovo je vec bilo blize njegovom podrucju.
- Ne vici, decko moj, ne vici - nastaviWelch. - To je znak loseg ponasanja.
- Jeste li reki da ste doveli ovamo Shakespearea?
- Jesam. Trebao mi je covjek univerzalnog duha, neko ko dovoljno poznaje ljude, neko sposoban da zivi s njima vekovima daleko od vlastitog vremena. Shakespeare je bio taj covjek. Evo, imam ovdje njegov potpis. Kao memento, znas.
- Vama? - upita Robertson izbuljenih ociju.
- Tacno ovdje - Welch nespretno prepipa dzepove na vesti. - Ah, evo ga ovdje.

Maleni komad nekakve ljepenke nadje se u profesorovim rukama. Na jednoj je strani pisalo "L. Klein i sinovi, veletrgovina metalnom robom". Na drugoj strani je bilo napisano, razvucenim rukopisom "Willm Shakesper".

- Kako je izgledao? - upita brzo.
- Nije nalikovao na svoje slike. Celav, ruzan brkonja. Govorio je pomalo irskim naglaskom. Naravno, ucinio sam sve sto je bilo u mojoj moci da ga zadovoljim nasim vremenom. Rekao sam mu da imamo visoko misljenje o njegovim djelima i da ih jos postavljamo na pozorisne daske. U stvari, rekao sam mu kako se o njegovim djelima govori kao o najvecim ostvarenjima engleske literature, mozda cak i svjetske.
- Dobro, dobro prekide ga Robertson bez daha.
- Rekao sam mu da su napisane citave biblioteke komentara o njegovim tekstovima. Naravno, zelio je vidjeti nesto od toga, tako da sam mu donio neka djela.
- I?
- Oh, bio je ocaran. Naravno, imao je problema sa nasim idiomima i pozivanjem na dogadjaje koji su se zbili nakon 1600., ali sam mu pomogao, tako da je sve razumio. Jadni momak. Mislim da ni u snu nije ocekivao tako nesto, takav odnos prema sebi. Stalno je govorio: "Bog je milostiv! Sta se sve moze iscijediti iz rijeci u pet stoljeca? Moze se iscijediti, cini mi se, prava poplava iz malo mokre krpe!"
- On to nikada ne bi rekao!
- Zasto ne? Pisao je svoje drame sto je mogao brze, davao je mnogo vaznosti terminima. Napisao je Hamleta za mnogo manje od sest mjeseci. Osnova je bila vec od prije poznata i on ju je samo izgladio.
- To je sve sto naprave ogledalu za teleskop. Izglade ga - ogorceno doda profesor engleskog.

Fizicar napravi gestu punu prezira. Spazio je jos neispijen koktel u baru, nekoliko koraka od mjesta gdje su sjedili. Ustane i donese ga.

- Rekao sam besmrtnom bardu da drzimo cak i tecajeve o njemu na univerzitetima.
- Ja drzim jedan.
- Znam. Ubacio sam ga na tvoj dodatni vecernji tecaj. Nikada nisam vidio covjeka toliko znatizeljnog da sazna sta potomci misle o njemu. Doista se trudio.
- Ubacili ste Williama Shakespearea na moj tecaj? - mumljao je Robertson. Cak i kao fantazija jednog pijanca, ta ga je misao kosnula. I, da li je to bila fantazija jednog pijanca? Poceo se sjecati celavog covjeka inteligentna nacina govora...
- Ne pod njegovim pravim imenom, naravno - nastavi Welch. - Nije vbise vazno sta je sve pretrpio. Bila je to greska, to je sve. Velika greska. Jadni momak - otpio je iz case i zaklimao glavom.
- Zasto je to bila greska? Sta se dogodilo?
- Morao sam ga vratiti u 1600. - Welch prezrivo zareza. - Koliko ponizenja moze covjek izdrzati, sta mislis?
- O kakvom ponizenju govorite?

Welch istrusi koktel.

- No ti jadna budalo, srusio si ga na ispitu.

[ sadrzaj ]

Strip - Show me your tits


[ sadrzaj ]

Bozza, Vampir iz Zemuna u epizodi: Virus (prvi deo)

                        Bozza, Vampir iz Zemuna
 
 ------------------------
  1.1.2000.
   6:45,
zora novog milenijuma
--------------------------
        Poslednji kapi života su isticali iz njega. Nos mu je bio slinav i zapuš(t)en, bio je malaksao i umoran, suvo grlo ga je peklo, boleli su ga zglobovi, ali najgore od svega je bila temperatura. Do pre neki minut se smrzavao uzaludno pokušavajući da ugreje svoj kovčeg sa specijalnim termoizolacionim oblogama  a sada mu je telo gorelo. Boža je osećao da umire. Bilo je dovoljno da baci pogled na svog Dileju (pas), pogleda njegove tužne pametne okice i shvati kako mu je sudnji čas blizu .
''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
                    epizoda 3: 
                                                " V  I  R  U  S (I)  "
                                                                 part ONE                  
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
 
------------------------
   15.12. 1999.
   18:45
   luka Bar, Crna Gora
-----------------------
                2 lučka radnika, Jovan i Milovan, u mornarskim plavobelim majcama na štrafte, su sedeli ispred skladišta i pušili Zetu.
-" Šta će mu ovoliko tona limuna ?"
-" Ne pitaj, Jovane. Znaš i sam da je ova pošiljka za njega, a kad on nešto naručuje mi ne treba da brinemo. Gazda najbolje zna kako zaraditi lovu "
- " Da ... ali upravo smo istovarili 298 tona limuna a novi brod sa još 356 tona   (što ukupno dođe 540 tona jer 110 tona i 500 kg. se pokvari uz put, 500 kg. ostaje u Crnoj Gori za polugodišnje potrebe njenog tržišta, a 3 tone direktno idu {kao specijalni dodatak
Miti(u)} u saveznorepubličku upravu carina za limunadu {a i sekretarica Goca  zna da njen šef (koji ima isto ime i prezime kao reditelj filma Kazablanka, filma koji naročito obožava i voli  Jankovic Ratomir, konobar i prosvetni radnik na buvljaku, koji apsolutno nikakve veze nema sa ovom pricom) uz čaj  voli da sisa i limun})    stiže početkom godine. Milovane, naš narod kupuje limun samo ako je bolestan a ti dobro znaš da naš narod nije bolestan, naprotiv zdrav je ko dren ( molimo sve gledaoce koji znaju kako izgleda dotična biljka neka svoje čitko napisane  odgovore pošalju na našu dobro poznatu adresu  koju nema potrebe ponavljati; odgovore primamo isključivo na kartonskim kutijama boxeva različitih stranih cigareta kao na primer Lovćen,eLeM,Zeta..).
- " Zdravlje je tako prolazna kategorija..." pametno zaključi Milovan i nastavi da puši.
                                                                                               *
 
--------------------------
  31.12.1999.
   10:24 min.
rano izjutru,
 ispred Božine kuće
--------------------------
          Boža je hodao, ispravno i punih pluća, širokim dugim koracima. Lep oblačan dan malo je povratio poljuljani Božin optimizam posle jutrošnjeg šokantnog Živaninog poziva. Živana je otkazala njihov novogodišnji zajednički sajamski doček, jer je zbog visoke temperature od sinoć bila prikovana za postelju." Ne brini ništa Božice, biće mi dobro, o dragi moj.", odzvanjale su Živanine reči u Božinoj glavi dok je izlazio iz kuće i kretao u posetu svojoj ljubljenoj. MercedesKamion sa prikolicom punom peska bio je parkiran odmah do njegovog ulaza. " Ovaj moj komšija je baš rešio da sagradi kiosk za prodaju čačkalica. Kako je samo došao do takve genijalne ideje. " mislio je Boža dok je prilazio kiosku za prodaju limuna koji je bio odmah uz kiosk za prodaju papirnih kesa za limun. Jedna osa se vrzmala oko štanda  a crnobeli pauk je upravo pleo mrežu u mračnom uglu dok ih je sve sa strane posmatrao pacov.
 - " Jednu kilu, molim."
- " Da se nisi i ti razboleo Božidare. ", progovori sedokosi kioskičar ( 254 str. dopunjenog Vukovog rečnika, izdanje iz 2008 g. , 14 red, kioskičar= vlasnik male samostale trgovinske radnje ( popularno kioska) za prodaju sitne robe široke potrošnje koji je bio dosta raširen kao pojava u Zemunu krajem 90-ih godina)
- " Nisam, kioskičare. Nisam. "
- " Bio bih najsretniji kioskičar na svetu, jer  u životu nisam prodao toliko limuna, da se i moja Radmila nije razbolela. Plašim se i za sebe. Kažu da se virus može proširiti i na druge delove tela. "
- "  Pa zar je u pitanju neka epidemija gripa ? "
- " Grip, prehlada, šta ti ja znam. Na dnevniku su juče javili da je u pitanju velika zavera različitih virusa koje predvodi grip i koji su se udružili sa ciljem da dovedu do zapaljenja respiratornih organa za varenje i disanje a sve da bi nam ugrozili naš odbrambeno imunološki sistem. Shvataš li Božidare, opet su svi protiv nas."
- " Nisam ni slutio da je to toliko ozbilljno. Eto bio sam u inostranstvu par proteklih dana tako pa nisam baš dobro upućen ali ako u dnevniku tako kažu onda mora da je stiglo cara do duvara ( i za ovu reč važe iste instrukcije za sve naše gledaoce kao za reč dren, uz dodatak da će veliko izvlačenje sretnih dobitnika biti obavljeno tajno 30.2.2000 na vašoj omiljenoj televiziji u našoj omiljenoj emisiji ).
- " 55 dinara !"
- " Šta, zar toliko para za kilo limuna ? "
- " Budite sretni, Božidare što ste ga uopšte našli. Ovo su mi poslednje zalihe. "
                                                                                            *
 
----------------------
 Amerika, SAD, Vašington D.C.
  u istom trenutku na različitom mestu
----------------------------------
                    George (Džordž), čovek u tamnocrnom odelu sedeo je pored Michaela (Majkla) obučenog u tamnije tamnocrno odelo.
Mekdonalds je bio pun veselo razdraganih Amerikanaca i Amerikanki uz ponekog Amerikanca južnoafričkog porekla (ostali su uglavnom bili severnoafričkog porekla) koji su sedli i jeli mekdonaldsove đakonije jer mekdonalds je prava stvar (I vaš proizvod se može reklamirati u našoj emisiji ako uplatite dogovorenu sumu novca koju možemo dogovoriti jednostavnim marketinško komercijalnim metodama uz specifikaciju odnosa i suma priloženih uz konvertavbilno varijabilni račun).
- " Virus se pojavio na istočnoj obali. Za nekoliko dana, sati, minuta, sekundi ... nećemo ga moći zaustaviti a tada će biti kasno da ga zaustavimo, Džordž."
- " Majkl, mislim da i ti Majkl kao i ja Džordž, znaš da nam samo jedna osoba može pomoći. Ako ga angažujemo možda će naša nacija biti spašena a možda i neće. Ako bude spašena ne mogu zamisliti šta  on može tražiti za uzvrat ako bude spašena od strane njega koji će biti spasilac. Sa druge strane ako ne bude spašena onda nas baš briga šta će on tražiti. Shvataš li, Majkl? "
- " Shvatam ."
- " Moramo angažovati Bozzu, Vampira iz Zemuna !!!!!"
- " Koga ?"
                                                                                    *
----------------------------
Beograd, Dedinje,
nadzemni štab predsednika
u istom trenutku ali nešto kasnije
------------------------------ 
            Đorđe, čovek u tamnom odelu stajao je pored Mihajla, čoveka u tamnijem tamnom odelu. Pekara je bila prazna. Nikoga nije bilo u velikim stakleno crveno prozirnim prostorijama lepe pekare. Stolovi su bili prazni kao i stolice dok je sveži miris peciva okupljao samo čopore mačaka, pasa i penzionera koji su se vrzmali oko ulaza.
- " Mihajlo, predsednik mi je lično naredio da ovu stvar dovedemo da kraja. Njegov odlični lični prijatelj koji nam je i dojavio za ovu pojavu pre desetak dana  je i sam sa suprugom u krevetu. Jedini način da zaustavimo virus je istovremeno i jedini način za njegovo zaustavljanje. Moramo angažovati sve naše snage, ljude, potencijale, vodene topove da bi smo mu jednom i za svagda rekli odlučno ne. Virus mora biti zaustavljen ne samo zato što je to on tražio već upravo zbog toga. Posao sa limunima daje odlične rezultate ali sada je već dosta. Dosta. Shvataš li me ?"
- " Da. "
- " Zbog svega toga je doneta odluka na najvišem nivou (na 24 spratu) da uprkos svemu moramo nasuprot virusu angažovati njega Bozzu, Vampira iz Zemuna . Razumeš li Mihajlo? Mihajlo, Mihajlo ?!"
 Ali Mihajlo nije odgovarao jer je ćuteći ležao pored Đorđa na podu pekare. Virus je dohvatio i njega.
                                                                                        *
--------------------------
    Zemun
  31.12.1999.
   11:24 min.
rano prepodne,
 ispred Živanine kuće
--------------------------
                Boža je laganim pokretom desnog palca desne ruke pritisnuo zvono. Nije ni osetio ubod ose, ujed pauka i cerekanje pacova iza njega. Vrtoglavica, praćena bolovima u gornjim vratovima pršljena, iznenada poče proždirati Božino telo. Osetio je kako ga neke snažne ruke hvataju ispod miške i vuku u pravcu crvenog Reno 4 kome su zadnja vrata bila otvorena. Poslednje što je čuo pre nego što je utonuo u nesvest bilo je otvaranje kapije na dobro poznatoj dragoj kući. "Živana, o Živana..." bile su zadnje Božine misli.
              Na kapiji, umotana u debelo žuto vuneno ćebe stajala je Živana. Videla je Reno koji se udaljavao u daljini. A onda je pogled pade na pocepanu kesu i limune rasute po zemlji.
  " Božidare. Božo !!!!!!" kriknu . Njen krik je odjekivao pustim zemunskim ulicama ali na njega niko nije obraćao pažnju jer bio je to samo još jedan u nizu krikova. Možda bi ljudi drugačije reagovali na njega da su znali da je to krik krikova. Krik očajničko bolesne žene koja je najviše na svetu mrzela kiseli limun. A ako je nešto više mrzela od njega, bili su to ljudi koji su  joj taj limun donosili.
 
                                                                        *                               
                                                                                                                                nastaviće se (naadaajmoo_se)
 
 
Da li će  Bozza, Vampir iz Zemuna   uspeti da spreči epidemiju? Da li će zlo biti  zaustavljeno a građani mirno moći nastaviti da dremaju saznaćete u nastavku ove neverovatno bolesne epizode?
                                                                                               
                       
''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
                    epizoda 3: 
                                                " V  I  R  U  S (I)  "
                                                                 part TWO                  
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
 
           
           [ sadrzaj ]

Najeroticnija filmska scena 20. veka


Novi milenijum je doneo i veliki broj raznih glasanja za licnosti, dogadaje i pronalaske koji su obelezili prethodni. Na svu ovu »silu« raznih glasanja nije ostala imuna ni erotika pa je tako nedavno proglasena (doduse nezvanicno) NAJEROTICNIJA FILMSKA SCENA 20. VEKA (a ujedno i proslog milenijuma). Koja je scena u pitanju... Pogledajte donje slike i znacete odgovor....






[ sadrzaj ]

Urbane legende - POKUSAJ UBISTVA

Izvesna dama Linda je otisla u Arkanzas (USA) da poseti svog prijatelja, i dok je bila tamo, otisla je u prodavnicu. Parkirala je auto pored automobila u kome je sedela zena zatvorenih ociju, i sa rukama na glavi. Izgledalo je kao da spava. Kada je Linda izasla iz prodavnice, opet je videla tu zenu u istom polozaju, ali ovaj put otvorenih ociju. Izgledala je veoma cudno, pa je Linda pokucala na vrata, i pitala zenu sta nije u redu. Zena je rekla: " Neko mi je pucao u glavu, pa sad drzim svoj mozak da ne ispadne! ". Linda nije znala sta da radi, pa je utrcala u radnju i pozvala hitnu pomoc. Kada su stigli, morali su da razvale vrata od kola, posto su bila zakljucana. I kad su konacno usli, nasli su zenu, koja je drzala testo na potiljku. Sta se u stvari desilo? Konzerva instant testa, koja je stajala iza sedista je eksplodirala, verovatno od toplote, stvarajuci buku slicnu pucnju iz puske. Ostaci konzerve i testo su pogodili zenu u potiljak. Kada je napipala glavu, pomislila je da je testo u stvari njen mozak, pa ga je drzala da ne iscuri...

[ sadrzaj ]

WWWodich


www.marfi.cjb.net - Marfijevi zakoni
www.kevinmitnick.com - Sajt najpoznatijeg kompjuterskog kriminalnca svih vremena
www.netaddicition.com - Problem zavisnosti od interneta
www.mp3fusion.net/arena/index.shtml - MP3 arena, besplatna mp3 muzika (celi albumovi)
www.obojeniprogram.com - Zvanican sajt kultne NS grupe

[ sadrzaj ]

 
helly cherry veb zin 1999 - 2003