helly cherry veb zin - Broj 6 specijal

Tema: Internet zavisnost

Zavisnost od Interneta
Mejloholizam
Isopvest NN#1
Ispovest Regular guy
Ispvest The X Fita
Nikolina ispovest

Zavisnost od Interneta

Uvod

U zacetku ekspanzije Interneta kao medija dostupnog sirokoj populaciji, kakvi su ranije bili radio, televizija i novine, tokom 1995. godine prvi put se javlja oblik zavisnosti nazvan Intenet Addiction Disorder (IAD). Kod nas se ovaj termin prevodi kao "Zavisnost od Interneta" ili "Internet zavisnost", a takode je definisan i kao Patologycal Internet Usage (PIU), odnosno - "Patoloska upotreba Interneta".

Kako je u nasoj zemlji ovaj oblik zavisnosti veoma malo ili nimalo proucavan, analiziran i saniran, odlucili smo da obicnim korisnicima Interneta sa nasih prostora priblizimo ovaj nimalo zanemarljiv oblik zavisnosti, po simptomima identican zavisnosti od narkotika, alkohola, kocke i slicno.

Ideja za pisanje ovog teksta

Ideja i potreba za teksta proistekla je iz licnog iskustva i potrebe da se pokaze i prvenstveno _dokaze_ neupucenima da je zavisnost od Interneta realnost, prisutna u svakodnevnom zivotu obicnih korisnika i njihovih bliznjih, i da svakodnevno uzima svoj danak, upravo zbog neverovanja u nju i zanemarivanja jacine i podlosti ove zavisnosti.

Problem sa zavisnoscu od Interneta je, izmedu ostalog, taj sto za nju ljudi cuju obicno kada su duboko ogrezli u zavisnost, a cesto ni tada. Sa drugim oblicima zavisnosti je znanto lakse jer covek koji se bode ili ne ispusta flasu se prilicno lako poznaje, i moze da se racuna na upozorenja ljudi iz okoline, dok bliznji zavisnika od Interneta u nasoj sredini obicno nisu ni svesni postojanja problema. Stoga nove, neiskusne korisnike Interneta treba upozoriti na potencijalnu opasnost koja im preti.

Najbolje resenje bi bilo da to ucini provajder (Internet Service Provider - ISP) pri prvoj uplati vremena, odnosno, otvaranju naloga. Medutim, obzirom da sam provajder zivi od svojih korisnika, odnosno vremena koje oni provedu na Internetu, nije realno ocekivati da ce provajderi preduzeti neke mere znacajne korake u ovom smeru, cak ni neku sitnicu analognu onom "pusenje je stetno za zdravlje" na paklicama cigareta.

Pojam zavisnosti od Interneta

Razvoj zavisnosti od Interneta na prostorima Srbije moze se definisati kao posledica svetske i lokalne elektronske revolucije. Prvi oblici elektronske zavisnosti javljaju se jos pedesetih godina, kada su nasi roditelji svakodnevno jurili u igracnice da bi odigrali koju partiju flipera. Osamdesetih je krenula era video igara, kada su igracnice bile preplavljene klincima koji u masama stoje oko drvenih kabina za kojima bi njihovi idoli uz pistece zvuke ubijali milione izmisljenih protivnika. Ova era je na nasim prostorima trajala do polovine devedesetih (sada vec proslog veka), kada pocinje masovni prelazak na racunare i konzole. Korak dalje je vreme videa, kada se jurilo u video klubove po najnovije filmove i pred TV-om provodili sati i sati. Sledece mesto su zauzeli kockarski "poker" aparati za kojima su pripadnici mladih generacija lupajuci po tasterima pokusavali da zarade neki dinar u vremenu kada novca nije bilo zahvaljujuci "nepravednim sankcijama" uvedenim od strane Evropske unije devedesetih godina.

Potom na velika vrata ulazi njegovo velicanstvo PC, nakon nekoliko godina spektruma, komodora, atarija, amige i ostalih predPC-jevskih platformi. U meduvremenu se pojavljuje veliki dijapazon igrackih konzola (game boy, nintendo, sony, sega...) i, konacno, neprokazana posast - Internet.

Trenutno je pored zavisnosti od igara i Interneta prisutna i zavisnost od kocke, gde su sada aktuelne kladionice "na metar", ali nas prvenstveno zanima Internet, prevashodno zato sto se razni oblici kladenja, pored patoloske osnove - o kojoj ce biti reci kasnije, mogu "pravdati" zeljom za brzom zaradom, odnosno, 'lebom bez motike, dok je priroda zavisnosti od Interneta znatno drugacija.

Sta je to zavisnost od Interneta

Postoji jedna naučna definicija koja kaže: Zavisnost od Inteerneta je klinički poremećaj sa snažnim negativnim posledicama na socijalno, radno, porodično, finansijsko i ekonomsko funkcionisanje ličnosti.

Neka zapadnjačka istraživanja govore da ako neko provede na Internetu više od 38 sati nedeljno, odnosno, gotovo šest sati dnevno, onda je već nesumljivo postao zavisnik.

Realno gledano, u našim uslovima svako ko uz aktivnosti vezane za Internet provede svakodnevno "svega" 4 sata, što je tek 28 sati nedeljno, duboko je zagazio u zavisnost. Pod aktivnostima u vezi sa Internetom ne može se uzeti u obzir samo OnLine boravak na mreži, već i sve ostale aktivnosti koje su u vezi sa mrežom - odgovaranje i pisanje elektronske pošte, OffLine rasprave na juznet grupama, čitanje preuzetih vesti, časopisa, članaka, tekstova uopšte, testiranje preuzetog softvera, podešavanje klijenata za pristup Internet servisima, impresije koje se doživljavaju samom pomisli na Internet i slično. Ako ovo analiziramo, doći ćemo do sledećeg zaključka:

  1. Od 24 časa, prosečno 8 sati se provede u snu i odmoru uopšte. To ostavlja još 16 sati.
  2. Pretpostavimo da osoba ima radne ili školske obaveze 8 sati devno. To ostavlja još 8 sati za sve ostalo.
  3. Uzmimo da minimalno za ishranu i fiziološke potrebe dnevno ode oko sat vremena. Znači, ukupno prosečno slobodno vreme je 7 sati.
  4. Od tih 7 sati na Internetu se provede 4 sata.

To datoj osobi ostavlja "čitava" 3 sata za sve ostalo od čega se sastoji život, a šta to "sve" može da bude, razmislite sami, a takođe i o tome šta sve može, odnosno, ne može, da se uradi za ta 3 sata slobodnog vremena.

Kako se postaje zavisnik od Interneta

Najpre bi trebalo pomenuti kako se naš prosečni korisnik obično sreće sa Internetom:

  1. Neki korisnici su se sreli sa računarom znatno pre pojave Interneta, kraće ili duže vreme proveli u proučavanju, istraživanju i zloupotrebi ove naprave i njenih mogućnosti (ma koliko to smešno zvučalo), a nakon toga su iz nekog razloga krenuli na Internet (npr. zavist što su ljudi sa pristupom Internetu popularni u društvu, želja "da se vidi i to čudo", potreba da se prati tehnološki razvoj ili neka znatno realnija i opravdanija potreba).
  2. Druga grupa je ona koja je računar (i Internet zajedno sa njim) "otkrila" već kada su obe stvari znatno zaživele i kod nas, tako da su ili nabavili računar zbog Interneta, ili ga dobili s' Internetom "u paketu". Takve osobe su već potencijalni zavisnici i pre nego što nabave računar, ili, u drugom slučaju počinju da koriste Internet po "liniji manjeg otpora", odnosno, kao stvar koju je najlakše savladati.

Dakle, sada imamo korisnika koji je došao do Interneta i konačno možemo razmatrati dalji tok razvoja zavisnosti.

Kod ljudi kojima je računar najpromašenija investicija u životu, što bi u našoj sredini najčešće bili ljudi koje je društvo nagovorilo da kupe računar, gotovo po pravilu su neverovatni antitalenti za računare koji ni pre kupovine a ni posle nekog vremena korišćenja nemaju predstavu kako računar može da im posluži, ubrzo dođe do razočarenja zbog "komplikovanosti" pristupa Internetu, tako da se Internet ubrzo posle početnih pokušaja posećuje retko ili nimalo. Ovi ljudi obično ubrzo potpuno zanemaruju računar, ili ga koriste samo zbog nekoliko prostih radnji koje su naučili (npr. kucanje tekstova, slušanje muzike, gledanje slika i sl.).

Kod malo iskusnijih početnika i "veterana", momentalno nastupa euforija u stilu da je sve tako veliko i na dohvat ruke, svega ima, pregršt informacija, jedan otvoreni prozor u svet, programi na "izvol'te", masa ljudi spremna za priču, četovanje preko noći, šta god poželite... Koliko je zapravo svih tih trenutno dostupnih informacija toj jedinki stvarno potebno? To se niko ne pita! No, iza ovog skretanja ustvari je obično ćorsokak koji vodi pravo u zavisnost.

Postoji mogućnost da se korisnik na vreme osvesti i shvati da preteruje, i bez većih problema prekine s preterivanjem. Ovo se može protumačiti kao preterano korišćenje dok čoveka ne prođe volja, o čemu će biti reči kasnije.

Naravno, postoji i ona druga mogućnost, obično viđena kod klinaca koji puše travu, naime, da je na samom početku korisnik ogrezao u zavisnost, jednostavno negira svoj problem rečima "Ma nije to ništa, mogu da prestanem kad hoću...", da bi kasnije potpuno potonuo, ili, još gore, da se od samog starta ni ne osvrne, nego ode pravo na 40 sati nedeljno...

Doktor psihijatrije, Džon Grohol, je ovaj slučaj razjasnio analogijom između korisnika Interneta i deteta s novom igračkom:

I faza

Dete: doživljava oduševljenje i preteruje u igranju s tom igračkom, traži nove i nove mogućnosti koje ta igračka može da pruži.

Korisnik: oduševljeno istražuje čitav novi svet koji mu Internet pruža, preko bezbroj prezentacija koje obrađuju njemu zanimljive teme, do brzog skidanja zanimljivih programa i komunikacijom s novim, nepoznatim i zanimljivim ljudima, preko raznih servisa dostupnih na Internetu.

II faza

Dete: doživljava razočarenje i izbegava igračke sa relanim ili nerealnim razlozima, obično zbog prezasićenosti.

Korisnik: obišavši mnoštvo web stranica, ili se iscrpevši u nekoj žestokoj online ili news raspravi od koje nije bilo nikakve koristi sem zle krvi, doživljava prezasićenost informacijama ili se razočarava _i_ u virtuelni svet, i povlači se.

III faza

Dete: počinje novu igračku da koristi umereno, odnosno normalno, kao i sve ostale igračke.

Korisnik: nalazi pravu meru, koristi Net za potrebne informacije, održava normalan kontakt sa poznanicima sa mreže, povremeno skida nove programe, povremeno surfuje iz razonode.

Ovo se može protumačiti kao dopuna teorije da čovek prvo postaje zavistan od računara i svih mogućnosti koje on nudi, gde je Internet ubedljivo najmoćnije i najfatalnije iskušenje.

U prilog ove teorije ide i sledeća činjenica: Ubrzo po pojavi prvih personalnih računara, igre poput pasijansa i minskog polja su dobile i digitalno izdanje, a istraživanja su otkrila da opsesivno igranje ovih igara na radnom mestu postaje veliki problem, jer zaposleni umesto da rade svoj posao ustvari slažu pasijans. Ove igre nisu ni interaktivne niti namenjene mrežnom igranju.

Činjenica je da je na preko 90% računara u bilo kojoj ustanovi otvoren prozor s pasijansom.

Milanu je poznat slučaj malog preduzeća koje je pre nekoliko godina nabavilo prvi računar, i prvo pitanje koje su mu, kao iskusnom poznavaocu računara, zaposleni postavili kada se on ponudio da ih uputi u osnove računarstva, bilo je bukvalno: "Ama pusti sad ofis i viruse i tabele, gde je onaj pasijans?".
Nekoliko dana kasnije, ponovo je bio u akciji: obrisali su prečice za pasijans i majnsvipera i firma celo prepodne nije mogla da pravilno funkcioniše zbog frustracije celokupnog osoblja, sprečenog da obara rekorde svojih kolega.

Tipovi zavisnosti

Postoji četiri specifičnih tipova zavisnosti od Interneta, i to:

  1. Opsednutost sajberseksom (Cybersexual Addiction)
    Osobe koje pate od ovog oblika zavisnosti se tipično bave skidanjem, gledanjem ili trgovanjem mrežnom pornografijom ili boravkom u FRP četrumovima za odradsle.
  2. Virtuelna najbolja prijateljstva (Cyber-Relational Addiction)
    Osobe koje pate od čet-rum zavisnosti učestvuju u virtuelnim flertovanjima i često razvijaju virtuelne veze koje im ozbiljno narušavaju život. Naime, "prijatelji" s druge strane žice često postaju važniji od pravih prijatelja, partnera, rodbine ili poznanika. Ovo gotovo redovno vodi do razvoda braka ili nesuglasica u porodici.
  3. Igranje na mreži (Net Gaming)
    Igranje na mreži obuhvata širok spektar kategorija, uključujući opsesivno mrežno kockanje, igranje, kupovanje ili bavljenje berzama. Zapravo, pojedinci će koristiti mrežne kockarnice, interaktivne igre, e-aukcije ili e-berze, što im u krajnjoj liniji donosi samo gubitak velikih suma novca i poremećaj raznih obaveza ili socijalnih odnosa.
  4. Prezasićenost informacijama (Information Overload)
    Količina podataka kojima mreža raspolaže je dovela do patološkog kompulsivnog ponašanja okarakterisanog intenzivnim surfovanjem mrežom i pretragom online baza podataka u cilju skupljanja informacija i njihovom kategorizacijom. Korisnik ubrzo počinje da posvećuje sve više vremena baveći se time. Ovo je jedan od čestih uzroka smanjenja efikasnosti na poslu.

Uzrocnici zavisnosti

Zavisnost od Interneta je posledica raznih problema iz stvarnog sveta sa kojima se pojedinac svakodnevno susreće, i izlaz traži u Internetu, nasuprot "straše" mogućnosti suočavanja sa tim problemom i njegovog rešavanja.

Postoje razna objašnjenja uzročnika zavisnosti od Interneta. Navešćemo samo neke, a brojne preostale koje još ni ozbiljni svetski stručnjaci nisu ni delimično obradili ostavljamo za kasnije izveštaje koji će biti objavljivani na prezentaciji.

  1. Bihejvioristički pogled
    Da se ukratko podsetimo nekih osnovnih psiho-socioloških teza da neko ponašanje može uzrokovati "nagradu" ili "kaznu". oblik ponašanja koji donosi nagradu se favorizuje kod bukvalno svake jedinke. Ko se seća nastave psihologije, znaće o čemu se ovde zapravo radi.
    Konkretno, stidljive osobe koje su oduvek izbegavale kontakt sa ljudima ili upoznavanje novih ljudi zbog anksioznosti i stresa koji im novi kontakt predstavlja, što se poistovećuje sa "kaznom", veoma lako postaju zavisnici od Interneta zbog prividne sigurnosti koju im Internet pruža - nema direktnog kontakta, osoba se ne stidi svoje pojave, može stvoriti novi identitet i ponašati se kako želi, lagati o godinama i slično, odnosno, izostaje "kazna" jer nema direktnog kontakta i neprijatnosti koje on donosi, a "nagrade" koju Net pruža su brojne i raznovrsne - zabava, informacije, uzbuđenja...
  2. Biomedicinsko objašnjenje
    Ovo tumačenje razmatra greške u funkcionisanju specifičnih naslednih i kongenitalnih faktora, odnosno, hromozoma i hormona, i poremećenu hemijsku ravnotežu, t.j. višak ili manjak drugih važnih jedinjenja i neurotransmitera koji regulišu aktivnost mozga i nervnog sistema. "Zahvaljujući" ovome, određene osobe su od rođenja podložne zavisnosti. Više ozbiljnih istraživanja je pokazalo da brojne droge ili hemikalije koje se luče pod čulnim uticajima uspevaju da "popune" sinaptičke šupljine među neuronima, odnosno, "ispale" impuls i nateraju mozak da pošalje lažne informacije. Smatra se da ovo može da bude jedan od razloga za nadrealistična osećanja koje neki ljudi doživljavaju prilikom npr. drogiranja, kockanja, ili trčanja. Ovo se može primeniti i na ZOI pošto su mnoge prilike na Netu slične - zabavne i uzbudljive, i uzrokuju iste reakcije.
  3. Sociološko gledište
    Internet je, po pomenutom Dr Groholu, adiktivan jer je socijalan - ljudi na njemu traže i nalaze ljude slične sebi i s njima komuniciraju gotovo kad god požele... On preneseno pominje problem koji se ogleda u sledećem: kad sa društvom tinejdžer ostane do kasno u kafiću, niko ga zbog toga ne šalje kod psihijatra. Takođe zamera istraživačima ZOI što nisu upoznati sa bihejviorizmom. Provera pošte nije isto što i povlačenje poluge na slot-mašini. Jedno je potreba za socijalizacijom, a drugo je ponašanje "traženja nagrade", a to su potpuno odvojene kategorije.

    Iz ovoga se vidi da se socijološko gledište i bihejvioristička teorija sudaraju, što je još jedan dokaz izuzetne složenosti ZOI i opasnostima olakog shvatanja i tumačenja jedne ozbiljne i kompleksne društvene pojave.
  4. ACE teorija
    Ovu teoriju iznosimo u suženom obliku radi boljeg saživljavanja sa našim uslovima. Sastoji se od pristupačnosti, kontrole i uzbuđenja.

    Pristupačnost - Accessibility
    Pre pojave Interneta su zavisnost od kocke i kupovine izvorište nalazile u sledećim ekvivalentima:
    kockanje = lokalne kockarnice, odlasci do Loto kioska, sportska prognoza, lutrijski listići...
    kupovina = odlazak u radnju, svojevremeno višečasovno čekanje u redu, guranje za ulazak u radnju, današnje traženje neke sitnice po ogromnim rafovima sa gomilom proizvoda.

    Sa pojavom Interneta se ekvivalenti zavisnosti od kocke i kupovine sele na mrežu, i to:
    kockanje = veliki broj lako dostupnih kockarskih prezentacija.
    kupovina = mrežne radnje sa svakakvom robom i momentalnim pristupom manje ili više neophodnoj robi.
    Internet je tu NON-STOP, dostupan 24/7. Kad god se oseti potreba za bilo čim, u bilo koje doba dana i noći, dovoljno je nekoliko minuta da ta, možda i egzotična, stvar bude na dohvat ruke.

    Kontrola - Control
    Ova stavka se posebno odnosi na mrežne berze i aukcije, tako da još nije primenljiva za naše uslove, ali je ukratko predstavljamo zbog celovitosti priče.
    Čovek sa računarom u posedu stiče utisak da je "sam svoj gazda" i olako ulazi u razne finansijske transakcije uživajući u osećaju da je "njegova poslednja", da može uložiti svoj novac gde želi i koliko želi, da svoje deonice može prodati kada hoće, ili da na aukciji u poslednjem trenurku može dati najvišu ponudu i ispasti "faca" pred ostalim aukcionarima.

    Uzbuđenje - Excitement
    Odnosi se na emocionalno uzbuđenje koje čovek doživljava, i to:

    Na kockanju: Kada čovek dobije opkladu i zaradi novac, taj "dobitak" postaje izuzetan stimulans da se nastavi sa kockanjem. Mrežno kockanje, koliko je nama poznato, još nije zastupljeno u Srbiji, ali čim se otvori prva mrežna sportska kladionica, biće zagušenja mreže.

    Na berzi: Čovek će ceo dan provesti u praćenju berzanskih izveštaja da bi video je li i koliko zaradio.

    Na aukcijama: Mogućnost da nadglasa sve ostale u poslednjih nekoliko sekundi i osvoji navodno "željenu" stvar.

    U sva tri slučaja: Dešavanja i uzbuđenje postaju izuzetno moćan stimulans da se nastavi dalje sa datim oblikom zavisnosti.

    Zanimljivo je da na zapadu mrežno kockanje podiže veliku prašinu. Naime, primećeno je da tinejdžeri i studenti mogu slobodno da koriste prezentacije za mrežno kockanje jer niko ne proverava uzrast, dok u prave kockarnice pomenuti ne mogu da uđu. Obično probaju iz radoznalosti, a nakon toga izgube velike količine novca za vrlo kratko vreme. Profesori na koledžima negoduju jer zatiču studente kako u računskim centrima igraju rulet i ostale kockarske igre dostupne na mreži... Mrežni aukcionari često, samo da bi se dokazali odn. pokazali da imaju da ponude najviše novca, kupuju potpuno nepotrebne stvari. Ovo se donekle i može oprostiti, ali oni takođe često ulete u dugove, izgube hipoteku ili bankrotiraju da bi pokrili račune sa aukcija.

Simptomi zavisnosti

Simptomi koji ukazuju da je osoba postala zavisna od Interneta su brojni, ali se uglavnom grade i nadovezuju na sledeće, osnovne simptome:

  • Povećanje praga tolerancije podrazumeva da je vremenom potrebno provoditi sve više i više vremena na Internetu kako bi se zadovoljile potrebe za čije je podmirivanje ranije bilo potrebno znatno manje vremena,
  • Apstinentska kriza može da nastupi kako nakon nekoliko dana bez Interneta, tak i pri pokušaju da se smanji ili prekine korišćenje Interneta, a manifestuje se psihomotornom agitacijom (nesvesno pomeranje prstiju, šake i slično, odnosno imitiranje kucanja na tastaturi i pokretanja miša), anksioznošću, opsesivnim razmišljanjem o dešavanjima na mreži...
  • OffLine zavisnost podrazumeva velike količine vremena koje se troše na razne aktivnosti vezane za Internet, bilo dok je korisnik povezan na mrežu ili ne (npr. odgovaranje na prispelu poštu ili replike na neku raspravu na juznetu), bez obzira ima li to realne koristi ili ne.
  • Asocijalno ponašanje koje se odlikuje zapostavljanjem raznih socijalnih, društvenih, rekreacionih i drugih aktivnosti i obaveza u korist Interneta,

Pored toga, često je moguće uočiti i drugi simptomi, kao što su:

  • Čim se zavisnik suoči sa problemima, ili, eventualno, osećanjem krivice zbog nekog događaja u sopstvenoj okolini, bespomoćnosti ili straha, on pokušava da spas pronađe upravo u Internetu.
  • Lažu se porodica i prijatelji u cilju sakrivanja stvarne količine vremena utrošenog na Internetu, i to je u principu obavezno smanjivanje stvarno utrošenog vremena, dok se povećanje vremena provedenog na Internetu u večini slučajeva ne praktikuje.
  • Uprkos svim negativnim posledicama do kojih zavisnost od Interneta dovodi, i svesnog zanemarivanja istih, zavisnik i dalje koristi Internet nepromenjenim intenzitetom, ili čak i više nego ranije.

Mane zavisnika

Zavisnici od Interneta najčešće pate od sledećih nedostataka:

  • Nisu u stanju da kontrolišu vreme provedeno za računarom, odnosno na mreži, ako je u pitanju zavisnik koji računar koristi samo i isključivo za Internet.
  • Podložni su laganju i obmanjivanju bližnjih o vremenu koje su proveli na mreži, te snose bilo socijalne, bilo psihološke posledice zbog tako proćerdanog vremena.
  • Drže računar i Internet uopšte izuzetno visoko na listi životnih prioriteta.
  • Dok koriste Internet, istovremeno su i euforični jer su trenutno na Netu, i frustrirani osećanjem krvice zbog neispunjenih i zanemarenih obaveza ili problema (mada je ovo dugo uglavnom manje bitno za "notorne" zavisnike od Interneta).
  • Preokupirani su upotrebom računara i koriste ga u sprezi sa Internetom kao spas kada su depresivni ili tužni.
  • Zavisnik od Interneta ne obraća pažnju na mogućnost gubitka ljubavne veze, posla, obrazovanja ili karijere zbog Interneta.
  • Internet zavisnici, korisnici elektronske pošte, juznet i čet servisa, češće pokazuju pravu prirodu, pravo lice i skrivena osećanja, odnosno, ne mogu, ne uspevaju ili se dovoljno ne trude da kontrolišu svoje reakcije, pa često u afektu kažu ono što zaista misle i osećaju, dok bi u stvarnom životu to verovatno zadržali samo za sebe. Ovo je samo još jedan dokaz o psihoaktivnoj prirodi zavisnosti od Interneta.

Prevencija zavisnosti od Interneta

Dr. Kimberli Jang, psiholog Pitsburškog univerziteta, autor nekoliko stručnih knjiga iz oblasti zavisnosti od interneta baziranih na psihološko-naučnoj osnovi, predlaže način na koji trenutni hipotetički ili realan budući zavisnok može da pomogne sam sebi, i to:

  • Čovek mora sam da prepozna prekomerno korišćenje Interneta i prizna samom sebi da postoji problem. Vrlo je važno biti svestan osnovnih simptoma od kojih je vreme provedeno za računarom, ali i vreme provedeno na Internetu ili aktivnostima vezanim za Internet ključno. Međutim, treba uzeti u obzir da samo vreme nije pokazatelj. Ovde se radi o relativnom vremenu, koje se uzima u obzir i posmatra spram drugih faktora, kao, na primer:
    da li ste student - koji po pravilu, provodi više vremena na mreži nego osnovci i srednjoškolci,
    da li je Net vezan za Vaš posao - ako ste administrator ili webmaster, 8h dnevno na mreži Vam je garantovano,
    da li od ranije imate neke oblike uslovljenosti - neki mentalni poremećaj; osoba koja pati od depresije i učestvuje u mrežnim "družinama" za lečenje depresije sigurno provodi više vremena na netu od drugih,
    da li bežite od odgovornosti - ponekad se može preterati s upotrebom Interneta upravo zbog bekstva od odgovornosti. Domaći primer je očigledan na pojedinim domaćim konferencijama koje većim delom godine "životare" sa po 10-ak postova nedeljno, dok neposredno pred ispitne rokove i u toku samih rokova prosto buknu i rasprave na njima se vode gotovo u realnom vremenu, sa desetinama poruka dnevno, da bi zatim ponovo splasle.
  • Nakon konstatacije da problem postoji, trebalo bi mu pronaći pravi uzrok; zavisnik bi trebao da se upita zbog čega želi da pobegne od svakodnevnog života.
  • Treba osmisliti način na koji rešiti problem iz stvatrnog života, a ne kako pobeći od tog problema. Ignorisanje problema ili bežanje na Internet ne rešava problem, već ga redovno pogoršava.
  • Zavisnik bi lično trebao da preduzme korake ka samostalnom lečenju od zavisnosti. Jangova preporučuje postepeno smanjivanje upotrebe dok se ne dođe do prihvatljive količine vremena provedenog na Internetu. Ne preporučuje se metoda "sve ili ništa", odnosno, momentalno prelaženje na neko zacrtano "normalno" vreme, već se treba postepeno odvikavati od Interneta, tako da se svaki dan provedeno vreme skrati za po pola sata ili sat, dok se ne dođe do neke razumne granice koja ne uslovljava korisnika da zapostavlja ostale socijalne aktivnosti.

Lecenje zavisnosti

U zapadnim zemljama postoji veliki broj radnih grupa u kojima zavisnici u prihvatnim centrima razmenjuju iskustva, pričaju o svojim vizijama Interneta, zajedno savladavaju apstinentske krize i udruženi dolaze do manje ili više uspešnog grupnog izlečenja.

Međutim, prilike kod nas i na zapadu su bitno drugačije. Prvenstveno zbog znatnih razlika u mentalitetu naših ljudi i "zapadnjaka", u našoj sredini takav oblik lečenja ne bi imao primetnog efekta iz više razloga.

Kao prvo, mi Srbi smo narod specifičnog mentaliteta, ponosni i tvrdoglavi, ne tražimo pomoć ni kad nam je neophodna u svakodnevnom životu. Davanje saveta shvatamo kao uvredu inteligencije ili sujete, a odlazak kod psihijatra tumačimo kao siguran znak totalne duševne poremećenosti. U velikom broju slučajeva je ovo najveći problem.

Na drugom mestu je stepen mogućnosti da se ostvare želje u cilju praćenja tehničkih dostignuća. Naime, u našoj zemlji je daleko manji interes za time nego na zapadu, pa tako i kod potrebe za Internetom postoji velika razlika. Ovde treba napraviti bitnu starosnu klasifikaciju, gde je sa porastom godina ova razlika sve veća.

Dalje, kako su osobe zavisnici upravo u zavisnost upale bežanjem od realnosti, na osnovu nama poznatih ispovesti zavisnika procenjujemo da uglavnom sopstvenim snagama i uz podršku rodbine i najbližih prijatelja, mogu da se prebrode prividni nedostaci u realnosti, kako bi se iščupali iz zavisnosti. Na to najviše utiče stepen doslednosti, istrajnosti, rešenost i jaka volja kojima je neophodna podrška i razumevanje okoline.

Zanimljivo je jedno uprošćeno predstavljanje toka neistrajnog odvikavanja od Interneta koje izgleda otprilike ovako:

U prvoj fazi, zavisnici koji reše da se izleče preduzimaju, recimo sledeće korake:

  1. Prekid dalje uplate Internet vremena,
  2. Izbacivanje modema iz računara,
  3. Prodaja ili rasturaje računara.

Nakon ovoga, obično zbog naglog šoka izazvanog apstinentskom krizom, budu primorani na drugi korak, koji zapravo predstavlja povratak na staro stanje i koji zavisi od toga šta su pokušali da bi se odvikli, te tako:

  1. Ponovo počinju sa uplatom Internet vremena,
  2. Ponovo ugrađuju modem,
  3. Sastavljaju odnosno kupuju nov računar, sa svim komponentama neophodnim za povezivanje na mrežu.

U zavisnosti od uzroka zavisnosti od Interneta, predlažu se dve metode lečenja:

  1. Korisnicima koji jednostavno preteruju sa upotrebom Interneta bez određenog razloga, preporučuje se najjednostavnije: uporna umerenost u korišćenju Interneta i kontrolisanje vremena provedenog na istom, uz već pomenuto postepeno smanjivanje vremena provedenog na mreži, vrlo nalik odvikavanju od pušenja, s tim što se ovde ne ide do kraja.
  2. Korisnicima sa "dubljim" problemom, odnosno, nekim psihičkim poremećajem (manije, depresivnost i slično), ili beguncima od realnog života iz najrazličitijih psiho-socijalnih razloga, preporučuje se lokalizovanje pravog problema, pomoć porodice i poznanika, i ako je neophodno, stručna pomoć u rešavanju tog problema.

Ankete

Nevezano za statistike zapada, iz priča i ispovesti naših ljudi, zaključili samo da je zavisnost od Interneta identična zavisnosti od droga, alkohola, pušenja, kocke i drugih psiho-fizičkih zavisnosti.

Analizom anketa sprovedenih na zapadu, zaključeno je da najveći procenat Internet zavisnika čine sredovečne žene. Karakterističan je primer koji je predstavila Maresa Heht Orzak, rukovodilac Centra za kompjutersku zavisnost MekLin Hospital u Belmontu. Naime, ona je imala za pacijenta ženu koja je potpuno zapostavljala svoje dete. Pošto je dugboko zagazila u zavisnost, u više navrata je znala da se mora udaljiti od Interneta i dati večeru sinu, ali nije želela da propusti dešavanja na mreži. Razvedena je od ranije i socijalna služba joj lako može oduzeti dete.

Ovaj podatak u našim uslovima ne možemo prihvatiti kao relevantan, pre svega zbog same strukture i mentaliteta stanovništva. U našim uslovima je kod ove polne i starosne grupe stanovništva ekvivalent praćenje sapunica za bekstvo iz realnosti, kojima su preplavljene gotovo sve televizije kod nas.

Razlog tome je kako socijalne prirode - TV ima gotovo svako domaćinstvo, dok je računar još uvek malo egzotičniji, pa čak i u slučajevima gde postoji računar, Internet ne može uvek da se priušti; tako i kulturološke prirode - nedostatak računarskog obrazovanja kod osoba koje imaju mogućnost korišćenja računara jer je potrebno predznanje o barem osnovnoj upotrebi računara pre same posete Internetu.

Našu anketu u prvobitnoj verziji ispunilo je tek preko stotunu ispitanika, od čega je veći broj odgovora mogao biti prihvaćen, dok su ostali bili besmisleni te ih nismo mogli uzeti za relevantne. Po dosadašnjim tendencijama može se reći da najveći broj zavisnika kod nas čine osobe muškog pola u trećoj deceniji života. Ova statistika još uvek nije pouzdana zbog vrlo slabog odziva Internet korisnika da popune anketu, i lošeg proseka kroz populaciju korisnika na mreži.

Veliki problem u bilo kakvom istraživanju predstavlja činjenica da je kod nas zavisnost od Interneta još uvek praktično nepoznata u relevantnim krugovima i ne poklanja se dovoljno pažnje istraživanjima domaće Internet populacije u ovom pogledu. Mi smo jedni od pionira na tom polju u našoj zemlji, i relevantnije zaključke bi mogli da damo tek nakon uspešnog sprovođenja već pomenute ankete, i njenog detaljnog analiziranja.

Do sada nam nije poznato da su u Srbiji sprovođene slične akcije i da se zavisnost od Interneta razmatrala kao ozbiljan problem današnjice. Ipak, postoje lokacije na Internetu na kojima se u manjoj meri pominje ovaj oblik zavisnosti, ali je to nedovoljno u odnosu na njen realan uticaj na psihološko stanje pojedinca zavisnika.

[ sadrzaj ]

MEJLOHOLIZAM (eng. EMA - E-Mailaholic)


Mejloholizam je oblik zavisnosti od Interneta koji se odnosi na preteranu zavisnost od elektronske poste. Definisano je pet grupa mejloholizma, i to:

Prva grupa
Znate li vi uopste sta je elektronska posta? Gotovo smo sigurni da pred praznike kupujete one sarene cestitke... Koristite papir i olovku da bi komunicirali na velike daljine za rodbinom, voljenom osobom ili prijateljima, a elektronska posta je verovatno neka najnovija glupost koju su izmislili da bi se narugali vasem lepljenju poruka po frizideru.

U zivotu nemate niceg vaznijeg od porodice i prijatelja. Filter? Ima za ulje, gorivo, u cigaretama... Ima i za kafu filterusu.

Vase je misljenje da su pripadnici cetvrte grupe... cudni... dok bi one iz pete grupe trebalo proglasiti kao lude.

Druga grupa
Pisanje poruka Vam je milije od kucanja istih, ali ste makar svesni toga da i elektronska posta ima svojih prednosti.

Imate dosta vremena za porodicu i prijatelje. Umete da uradite prosta podesavanja filtera, ali ih imate samo nekoliko, jer ne primate mnogo poruka.

Treca grupa
Blizite se tacki bez povratka, od koje Vas deli samo nekoliko mejling lista. Samo napred! Ipak, imajte na umu da vas clanovi porodice mozda vec smatraju za komad namestaja. Pisanje poruka je mnogo dosadnije od kucanja istih, mada ste jos uvek u stanju da napisete nesto, i da to bude citljivo.

Nalazite se u savrsenoj ravnotezi izmedu porodice, prijatelja, Interneta, i stvarnog zivota. Vas sistem filtera je poprilican, i _odnosi_ se na mnoge druge korisnike. Na sedalu vase racunarske stolice se pojavljuju prve udubine.

Clanovi cetvrte grupe su Vam idoli, dok one iz pete grupe smatrate za prave prirodne retkosti.

Cetvrta grupa
Vi ste divan primerak Emajloholicara. Savrsenstvo je samo par poruka daleko. U stanju ste da u vanrednim situacijama napisete nesto, ali samo stampanim slovima. Pisanih slova se ni ne secate.

Clanovi uze porodice moraju da Vam posalju poruku da bi vas obavestili da je vecera gotova. Zaboravljate imena prijatelja koji nemaju elektronsku adresu. Vasi filteri su toliko slozeni, da ce se u njima izgubiti svi osim najzalupanijih digitalnih krelaca. Ozbiljno ste izlizali stolicu. Cesto i refleksno, prsti ce Vam se postaviti u polozaj za pritiskanje kombinacije tastera kojom se zadaje komanda za proveru poste.

Ostali korisnici ce Vas se secati godinama, jer su vase poruke razbacane nadugacko i nasiroko, po brojnim mejling listama i njihovim arhivama, kojima ce se cesto pristupati u buducnosti...

Oni iz pete grupe su za Vas polubogovi!

Peta grupa
Vi ste potpuni mejloholicar; nepopravljiv, nepromenljiv; predstavljate sve sto znaci mejloholizam. Drugi mejloholicari Vas smatraju za blistavo svetlo na kraju tunela. Bez sumnje, Vas ISP je samo zbog vas ulozio neverovatne pare zarad prosirenja linka.

Ne mozete da verujete da je neko u stanju da pise olovkom. S naporom se secate imena clanova porodice bez elektronske adrese, dok u komunikaciji s prijateljima ne koristite njihova imena, vec elektronske adrese. Vas podsistem filtera je toliko slozen, da je gotovo samosvestan. Tipovi iz NASA ce zasnovati svoj sledeci sistem neuronskih mreza na Vasim filterima... cim ih protumace... Nedavno ste nabavili novu stolicu... koja li bese po redu? Prsti su Vam u trajnom grcu, u polozaju kojim se zadaje komanda za proveru poste preko tastature.

Budite ponosni. Vi ste bog nad bogovima. Nikada se nece reci da je Vase postojanje na Internetu protraceno... Vasi postovi su zapamceni za vecnost u arhivama svih mejling lista na svetu...

[ sadrzaj ]

Ispovest NN #1


Dragi moji manijaci, ne mozete ni da zamislite sta je sve u stanju Internet da napravi od coveka i to za samo 2-3 meseca. Ja cu u ovom teksu ostati anoniman, ali se nadam da ce ovakvih slucajeva kao sto je moj, biti sve manje i manje, i da ce se deca malo opametiti i spustiti loptu na zemlju. INTERNET JE NAJVECI POROK!!! Gori je i od droge, i od alkoholizma i od bilo kakve druge zavisnosti. To je zavisnost broj 1! Moj primer:

Ja sam dnevno provodio 2-3 sata na Internetu od po 5-6 konekcija dnevno, radi provere mail-a ili skidanja news-a. To mi je uslo u naviku, i svakim danom sam bivao sve uvezbaniji, dok mi jedanput nije pao sistem (agggrrr, Windows 95), i onda sam poceo prvi put da shvatam neke stvari. Ja sam jedva izdrzao 2 dana bez Interneta. Toliko mi je bilo potrebno da popravim kompjuter. I, hteo sam da crkem od muke zato sto nisam mogao da proverim mail.

U to vreme sam dnevno primao oko 20-ak poruka, od kojih su 30% bile razne mailing liste (cisto gubljenje vremena i novca), dok je ostatak inboxa bio popunjen licnim porukama. Za ta dva dana shvatio sam da sam postao nesto sto nisam ni sanjao da postoji - postao sam pravi zavisnik od Interneta koji kao da nije mogao 2 sata pauze da napravi a da se za to vreme bar jedanput ne nakaci na net i proveri mail.

Primetio sam da sam posao slabo komunikativan u ljudskom okruzenju, da sam bio non-stop izmedu 4 zida i da sam zapostavljao svoje prijatelje i porodicu. Internet mi je bilo novo prezime, novi zivot!

Svaki put kada bih upalio kompjuter, obavezno bih se okacio na net, inace ne bih znao sta da radim sa njim. Jednostavno, postao sam veoma neodgovoran i nervozan covek. Cesce sam ulazio u sukobe sa drugima, cesce sam se nervirao za neke glupe stvari. A ja to nisam uocavao svo vreme. Vrlo cesto mi se desavalo da se okacim na net, pokrenem browser i ukucam www. i stanem! Nisam znao sta da radim, koji sajt da posetim, bilo je samo vazno da sam na Internetu. Drugovi su me cesto podrugljivo pitali: "Sta ima novo na netu?". Posle toga je obavezno dolazio smeh koji sam ja polako pocinjao da prezirem.

Najteze je reci sam sebi DOSTA! Kada stignete ovako daleko koliko sam ja bio, da dnevno sedite pred kompjuterom minimum 6 sati a od toga ste najmanje 2 sata na Internetu, vi ste duboko zagazili. Ja vam preporucujem metodu koju sam ja izvrsio i delotvorna je.

Uzmite kabal od modema do telefona i dajte ga nekom na cuvanje. Ako izdrzite prvih 7 dana, vi ste 80% izleceni. Ili ako ste bas otisli daleko, a hteli bi malo avanture, u Finskoj postoji prva rehabilitaciona bolnica za net manijake pa se vidimo :) nekom drugom prilikom :).

[ sadrzaj ]

Ispovest RegularGuy-a


Moja zavisnost i nije bila toliko vezana za Internet koliko za racunar, ali pretpostavljam da je to slicno.

U februaru ove godine sam se doselio u Beograd jer sam prosao prvu godinu vise elektrotehnicke skole. Uzeo sam stan sa drugarom u Rakovici; malu garsonjeru u podrumu sa odvojenim ulazom.

Bio sam jako srecan, jer je covek kupio odlicnu masinu za to vreme i znao sam da cemo isprobati najnovije igre. Nisam ni primetio kada sam polako poceo sve manje da izlazim, vidam sa ljudima, a sve vise da provodim za racunarom. Prvo je bio Unreal Tournament pa sve bolje i bolje: No One Lives Forever, Deus Ex.

Posle nekog vremena sam prekinuo i sa predavanjima, a na kraju uopste nisam izlazio iz tog malog i mracnog podruma; racunar je bio moj svet. Svakog treceg vikenda sam odlazio kuci i jednog dana u vozu, primetio sam kod sebe strah od ljudi.

Ne mogu da definisem kog oblika je bio strah, nisam ih se plasio. To je bila neka neprijatnost koja se sirila telom, iz nekog razloga, ljude nisam smeo da pogledam u oci, kao da sam nesto skrivio.

U to vreme sam poceo da konzumiram i travu, koja mi je stvarno donela neke odlicne stvari, ali je toliko pojacala paranoju da sam se ozbiljno zabrinuo.

Video sam da mi je lose, ali sa virtuelnim fantazijama nisam prekidao. Devojka sa kojom sam bio vise od 3 godine bila je sve dalja i dalja, neki svet koji me ne zanima. Sex je takode prestao da me zanima.

Na kraju sam otisao iz Beograda. Iako sam prestao sa svim, veoma sam se sporo izvlacio iz svega toga. U meduvremenu sam kupio svoj racunar ali na njega nisam instalirao ni jednu igru.

Od svega toga je proslo vise od 6 meseci, a posledice osecam jos pomalo. Ovaj slucaj vazi za mene. Ne kazem da ce se vama isto desiti ako radite potpuno iste stvari.

Poenta cele price je MERA. Ali mislim da ste to shvatili vec sami...

[ sadrzaj ]

Ispovest The X-Fit-a - Legenda ili mit...


Internet, mozda jedan od najvecih izgubljenih i neotkrivenih svetova za pojedinca, jedinku koja se prvi put susrece sa ovim novim otkricem...

Pa, da li je to bas tako? Mozda i jeste, ali je jedno sigurno - ako jednom postanete zavinik, mora doci dan kada ce vam postati jasno da ste prevrsili svaku granicu, i odluciti da dignete ruke od njega. Neko to shvati ranije, neko kasnije, u zavisnosti od motiva koji ga vezuju kako za virtuelni, tako i za stvaran svet oko njega.

Moj slucaj je veoma zanimljiv, ali nimalo jedinstven i poseban. No, osecam potrebu da ga iznesem svima koji zele da cuju.

Do juna 2000.-te godine, racunar je za mene bio sredstvo za ucenje i rad, pomalo za zabavu, ali nikako kao "opojna droga" koje cu se tesko osloboditi. Imao sam neku odbojnost prema Internetu, verovatno zato sto nisam imao modem. A onda mi je puklo nesto, kvrcnulo, i kupio sam modem, otvorio nalog kod lokalnog ISP-a (ispostava InfoSky u Kragujevcu), i krenuo na prve minute provedene na Internetu.

Pocelo je tako sto sam prvo krenuo na neke domace sajtove i neisplativo On-Line brljao po sadrzajima. Malo sam obracao paznju na e-mail, a onda sam i prvi put osetio potrebu da nesto downloadujem sa neta, i to u Internet Exploreru. Verovatno svi vi vec odavno znate da je takvo preuzimanje iole ozbiljnijih datoteka smesno, obzirom da IE ne podrzava prekinuti download i veoma je spor za tako nesto. Za mail sam koristio OE4. A onda sam, nakon nekih mesec dana, pronasao novi izvor zadovoljstva - news!!! U tom periodu sam nemilosrdno trosio vreme jer je odnos cene sata i moje tadasnje plate bio takav da oko 200 sati mesecno nije osetno. Ali, ukapirao sam da vreme nepotrebno odlazi, bespovratno odnoseci i taj zaradeni novac. U pocetku, Internet nije bio toliko vazan za mene, a tada sam jos uvek veci deo slobodnog vremena posvecivao porodici.

Nakon cetrdesetak dana naucio sam neke osnove na newsu i sa OE4 presao na Gravity za news i TheBat za mail (prvi put sam odabrao i najbolji mailer, objektivno gledano). Prilagodio sam ove klijente da daju maksimum iskoriscenosti resursa, zarad niskog utroska internet vremena. Cisto surfovanje sam doveo na minimum. Ali, u to vreme je pocela i lamerska zelja za zaradom, te sam se nemilosrdno prijavljivao na programe za "zaradu iz fotelje", a samim tim i na gomile mailing listi. Otvarao sam besplatne e-mail naloge, ni sam im ne znam broj.

Sledeci korak je bila ideja o izradi licne prezentacije. Oktobra meseca 2000.-te napravio sam prvu verziju sajta, postavio je na jedan od gomile novoregistrovanih besplatnih hostova (na crosswinds.net serveru) i tada pronasao besplatnu registraciju .com domena na domainzero.com. Onda na brzinu registrovah dva domena - thexfit.com i jos jedan koji ovoga puta necu pominjati. Ovaj prvi sam namenio licnoj prezentaciji, koja je do dana gasenja (nakon 5 meseci postojanja) imala oko 1300 poseta u totalu, odnosno oko 950 unikatnih poseta.

Vremenom sam se sprijateljio sa nekolicinom ljudi koje sam upoznao na netu, i onda je pocela nemilosrdna kilometarska prepiska. Ne mogu da kazem da je bilo uzalud, dosta smo se poucili i naucili jedni druge. News je takode poprimio znacajno mesto u mom zivotu, i svakodnevno sam svoje vreme zarobio u sledecu semu:

Ujutru, pre odlaska na posao, ustajao bih (nekada i u 4 sata), palio racunar, kacio se na net, skidao mail i news, u meduvremenu nesto downloadovao, malo surfovao, i citao preuzete postove, te oko 7 sati na brzinu gasio racunar i trcao na posao.
Za vreme pauze (9:30 do 10:00) dolazio bih do kuce, ponovo ukljucivao racunar, odgovarao na postu i news poruke koje su me interesovale, kacio se na net, slao te postove i preuzimao nove. Nakon toga, brzo nazad na posao.
Po dolasku sa posla (14:30) palio bih ponovo racunar, odgovarao na mail i news, u 15 casova se kacio na net i slao novoodgovorene postove, te preuzimao nove, uploadovao sadrzaj na sajt, bavio se "zaradom iz fotelje", surfovao... Oko 17 casova bih se skidao sa neta i nastavljao dalje sa radom - pripremanjem novih sadrzaja za sajtove (u meduvremenu se licna prezentacija podelila na licnu i underground stanu). Trudio sam se da ih maksimalno odrzavam.
Kad bi se priblizavao 21 cas, ponovo bih pregledao postu i news, odgovarao, kacio se na net, slao/preuzimao, surfovao, i tako do posle ponoci.
Dakle, ovakav nemilosrdan rezim "Interent mazohizma" trajao je nekih pet do sest meseci.

Vremenom sam shvatio, sam od sebe, da kao sto je Internet usao u moj zivot, tako mora i da izade. Pred kraj marta 2001.-ve godine odlucio sam da se povucem sa mreze, i sav svoj rad ostavim u proslosti, okrenem se stvarnom zivotu i ljudima u stvarnom, materijalnom i opipljivom svetu oko mene.

03. Aprila sam napisao cirkularno oprostajno pismo prijateljima sa kojima sam se do tog trenutka "nemilosrdno" dopisivao, i u tom poduzem pismu rekao o cemu se radi i sta sam odlucio. Naime, zadao sam sebi cilj, da one cetiri tacke u kojima se vrtelo moje vreme tokom proteklih pola godine, svedem na svega jednu tacku koja bi glasila otprilike ovako:

Kada zavrsim sa svim porodicnim obavezama i zadovoljstvima u toku dana, ako imam vremena i nisam umoran, oko 21 cas sescu za racunar, ukljuciti ga, odigrati neku igru, nesto napisati, nedeljno preuzeti postu koja je pristigla (otprilike petkom i utorkom), pogledati sta se pise, odgovoriti ako i kada stignem, i poslati te odgovore sledeceg puta kada budem preuzimao novu postu.
Naravno, sve ovo bi se moglo raspodeliti na sedam dana u nedelji, tako da bi ukupno dnevno vreme provedeno pored racunara iznosilo nesto malo vise od sat vremena.

Ali, nista nije tako jednostavno napustiti. Prvih nekoliko dana pripreme za totalno odustajanje od Interneta bili su praceni klasicnim kriznim periodom bilo koje bolesti zavisnosti. Mogao bih slobodno uporediti Internet krizu sa krizom pasioniranog pusaca ili narkomana koji posle dugogodisnjeg poroka odjednom odluci da snagom svoje volje, bez uzimanja nekih lekova, ostavi taj porok iza sebe. Dakle, najveci problem je bio taj sto je racunar tu, u prostoriji u kojoj se nalazim svakodnevno, pa je utoliko i bilo teze prihvatiti prvobitnu zamisao. Priznajem, nije mi bilo nidocega tih prvih nekoliko dana. Sama pomisao da ne smem da upalim racunar kako bih izgurao do cilja, stvarala je u meni mrznju prema svemu oko mene, ali sam tu vestacku mrznju uspeo da sputam i pretvorim u koliko-toliko ljudski odnos sa porodicom.

Nakon prvih pet dana, dolazak sa posla nije iziskivao ukljucivanje racunara, pauza za dorucak nije iziskivala dolazak do racunara i kacenje na net, popodnevni sati su bili ispunjeni porodicom a racunar je bio "Out Off Order!". Po isteku prvih trinaest dana (16. Aprila), obavestio sam prijatelje da sam pogasio sve besplatne e-mail naloge, "unistio" licnu prezentaciju, pogasio sve do tada otvorene besplatne hostove, i ostavio sve staro iza sebe...

Ako zelite i vi da se oslobodite Interneta a ne znate kako, odnosno niste smeli ili imali koga da pitate do sada, posavetovacu vas samo u jednoj stvari - budite uporni, postignite maksimalnu samokontrolu, postavite sebi cilj i dok ga ne dostignete nemojte odustajati. Ne dozvolite da vas bilo sta na tom putu slomi i odvuce od namere. Jednostavno, budite uporni i istrajni. Samo tako ce svaki vas cilj biti dostignut. Ali, nemojte zeleti nemoguce jer snovi su, ipak, nesto drugo, budite realni u svojim zeljama i ciljevima!

P.S. Za svoje izlecenje najvise se zahvaljujem Liji, coveku koji nema pojma da sam napustio net jer sam otisao u vreme kada je njegov racunar bio mrtav, ali se sada cujemo i dopisujemo "rucno" - papirnom postom, i rekoh mu da mene vise tamo nema.

[ sadrzaj ]

Nikolina ispovest

Pocecu od "Kulina Bana", kako neki kazu. Od malih nogu sam se zanimao za nove tehnologije, tehniku, nauku... U osnovnoj skoli me je uglavnom zanimalo masinstvo, automobili i motoristika. Ali kako sam krenuo u gimnaziju, sve vise su me zanimali racunari, programiranje i sve vezano za ove oblasti. U trecoj godini gimnazije (1996) dobijam prvi racunar (AMD 486 DX4 na 120 MHz), i tada pocinje moje posvecivanje samo njemu. Naglo sam popustio u skoli. No, nekako sam uspeo da se izborim i kraj gimnazije zavrsim sa najboljim uspehom za sve 4 godine. 1998, crkava mi kontroler za tastaturu na ploci i zbog toga odlucujem da menjam celu konfiguraciju. Uzimam Pentium (Cyrix na 233 MHz) i godinu dana se posvecujem izucavanju Windows-a 98 i cari svih programa koji rade pod ovim OS-om. 1999. za svoju krsnu slavu (sv. Nikola) povezujem se na svog prvog providera (Bozic iz Panceva) i za samo 2 dana trosim 20 sati. Tu pocinje deo mog zivota u kome sam kompjuterski skroz zaglibio. Sve sto sam video i znao u zivotu su racunar, win 98, i gomila programcica. Iako sam vec i daleko pre toga postao zavisnik od Interneta (to sam postao na fakultetu 1998.), ono najgore tek pocinje surfovanjem od kuce. Pocinje prepiska putem maila sa gomilom ljudi, citanje news-a 2x dnevno i odgovaranje na svaki moguci post na koji je imalo sanse da dam neki komentar, skidanje gomile programa sa net-a (par stotina MB).

Moji bliznji i prijatelji su me kritikovali i govorili da idem u pogresnom pravcu i da prestanem sa takvim zaludenickim nacinom zivota. Iako sam znao i sam da je tacno to sto govore i bio sam svestan toga, kao da me je neki davo terao da bas tako radim i zivim. Postojale su samo 3 bitne stvari u mom zivotu: Internet, Internet i Internet, i eventualno Internet. Mnogo noci nisam spavao, viseci na svetskoj globalnoj mrezi. Desavalo se da vezu sa ISP-om ne prekidam i po 7-10 sati.

Postojale su 2 faze. Prva, nekoliko sati na netu, komunicirajuci na razne nacine sa ljudima i skidajuci programe i drugog. Kada prekinem vezu, instalacija tih programa i proucavanje. Znajuci da sve ovo nije dobro sto radim i da to ne treba da bude najvaznija stvar u zivotu, tome nisam imao snage da se oduprem. Pokusavao sam i nisam uspeo. Upoznao sam mnogo virtuelnih ljudi, koji su radili bas isto sto i ja. Jedan od njih je i ex - The X-Fit. Po pitanju neta i racunara bili smo identicni, sve zapostavili, svoje najrodjenije i najprece obaveze. I od jednom, njega vise nisam ni video ni cuo. Samo se javio sa obavestenjem da sa tom praxom prekida i da se vraca normalnom zivotu.

Ne znam iz kog razloga, ali to mi je dalo snagu da i ja krenem tim putem i da istrajem. Prvo sam sacekao da vidim sta ce sa njim biti. Posle izvesnog vremena, javio se kao neko sasvim novi. Video sam da je uspeo. Tada sam i ja krenuo. Bilo je tesko odreci se nekih navika i poroka koje sam upraznjavao vec godinama. Ali rekao sam "Sad il` nikad". Plan mi je bio da vise ne pratim news, jer mi je najvise vremena odlazilo na citanje postova i na odgovore. Zatim sam smanjio surfovanje na najmanji moguci minimum. Smanjio sam i broj ljudi sa kojima vrsim prepisku mailom i ucestalost proveravanja i pisanja maila. Jednostavno, kompletno sam smanjio vreme provedeno ispred monitora. Poceo sam da se posvecujem svojim obavezama koje sam zapostavio, i u krajnjem slucaju, sebi samom. Mnogo sam srecniji, zivot mi je dosta sadrzajniji, bogatiji i ispunjeniji. Racunar i Internet od tada koristim samo u pametne svrhe, da uradim nesto sto mi treba ili u krajnjem slucaju da zaradim nesto novca.

Ovom prilikom se i zahvaljujem The X-Fitu koga vise nema. Ali bas zahvaljujuci tom njegovom nestanku, ja sam uspeo da se vratim u normalan zivot. Iskreno zelim svim ljudima, da ne moraju da se cupaju iz situacije u kojoj sam ja bio. Ali, ukoliko se vac nadu u njoj, moraju da skupe snage da se iz nje izvuku. Potpuno sam zaboravio kako je zivot lep i koliko cari sa sobom nosi. Za ovih par godina, dosta sam izgubio, ali jos nije kasno...

helly cherry veb zin 1999 - 2003