helly cherry veb zin - Broj 7

Sadrzaj:

Bozza, Vampir iz Zemuna u epizodi: Bozzina ljubavnma prica
Foto strip - Nebojsa Milikic
Prvi hakerski rat
SF prica - Bozicne radosti 2107
Intervju - Marky Ramone
Red Hot Chilli Peppers

Svet ludih naucnika
Urbane legende - SMRAD U SOBI
Na more za 50 evra

Darvinove nagrade
WWWodic

Bozza, Vampir iz Zemuna u epizodi: Bozzina ljubavna prica (prvi deo)
                        Bozza, Vampir iz Zemuna
 
                Sedeo je na obali reke i plakao. Suze su se slivale niz obraze i padale na tvrdu smrznutu zemlju. Teški sivi oblaci prekrili su nebo. Pored njega, glavom oslonjenom na prednje šape, ležao je Dileja. Ćutao je, nemo posmatrajući svog tužnog gospodara. " Živana, Živana, što me ostavi Živana? "                                                                                *
 
''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
                    epizoda 4: 
                                               Božina ljubavna priča  "
                                                                 part ONE
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
 Ekskluzivni materijal koji sledi dobili smo zahvaljujući saveznom ministarstvu za insekte.....
 
Videćete nikada otkrivene, ali zato napisane, stranice super tajnog dnevnika kojeg Božidar Drakulić vodi od trenutka kada je stekao svoje moći. Svoje misli ideje i razmišljana ovaj mladi čovek stavlja na papir samo radi jednog cilja. Ne, on ne želi da zaradi pare od svojih meomara (jer, ipak, ako neko ima prava na neku zaradu to sam ja, Biograf(ne Lekler)) . Boža želi da buduće generacije, one koje će stići posle nas i živeti u vremenu, koje će u odnosu na današnje, predstavljati prošlost koja će samo malo ličiti na budućnost u kojoj će buduće generacije živeti, dakle da naši naslednici žive u skladu sa Božinim likom i delom, da znaju da im je tako svetlu i mirnu sadašnjost, za nas budućnost, podario jedan čovek, odnosno dva ako računamo i Njega, Bozza, Vampir iz Zemuna.
                                                                                        *
                                                                            1999
  -------------------
 7. Jul, iz Božinog dnevnika
-------------------------
            " Dragi moj dnevniče,
evo prošlo je dosta vremena od kada te nisam pisao. Moj najomiljeni mesec, Juli, je stigao i kao uvek dosada doneo nam je toplo vreme. U mom gradu ljudi su kao i uvek sretni, veseli i razdragani. Danas je kao i uvek praznik ali ja nisam sretan samo zbog njega. Bio sam na mom  fakultetu, obilazio njegove hodnike, učionice, amfitetrake. ; veće učionice, podrum... Hvala dragom ministru Jovi što je ove godine omogućio i nama, koji možda nisu baš imali velike ocene u školi ( iako sam ja dobijao i trojke i to više puta) da upišu fakultet koji žele. Ovoj zemlji su potrebni mladi intelagentni i obrazovani ljudi i svako ko može treba da studira. 
    I tako stajao sam ispred fakulteta na vrelom julovskom suncu. Iz ruku nisam ispuštao moj novi crveni indeks koji još uvek miriše na sveži lepak i boju. A onda sam je ugledao. Imala je dugu plavu kosu, tanku providnu majcu, i mali ljubičasti šorc. Prišla mi je i rekla:" Ja sam Živana i obožavam studente!". Hvala ti, Jovo............... "                                                                           
--------------------
25. jul
-----------------------
            " ............. Sinoć smo se šetali uz obalu reke. Živana se sve vreme smejala mojim duhovitim šalama. Smejala se i kada sam ćutao. Osećam da se neki fluid stvara između nas...."
--------------
27.juli.
-------------
                ".... Danas sam je prvi put poljubio. Rekla je : " Božo, ti se ljubiš na tako divan način, nemaš pojma." . Definitivno osećam fluid.... "
---------
3. avgust
--------
            " .... Doveo sam je kući...Nisam joj pokazao podrum, moja tajni indetitet mora ostati neindentifikovan...Zajedno smo gledali dnevnik.. "
---------------
4.avgust
--------------
            " .........Posle je zapalila cigaretu. Ja ne pušim a ne puši ni Živana....."  
-------------------
13.avgust
------------------
            " .... dok sam ja ronio Živana je igrala karte sa Milošem.Ada je tog podneva bila prepuna...........Miloš je odvezao Živanu kući jer je išao u tom pravcu. Dok su odlazili setio sam se da i ja stanujem u istom pravcu, ali već je bilo kasno.... Posle 2 sata stigao sam kući..."
------------------------
15.avgust
--------------------
            " ...Kindžan mi je ovog puta pobegao no njegov zli partner Mindžan je dolijao. U podrumu je. Još uvek razmišljam šta da mu radim..Živana mi reče da sam od jutros naročito raspoložen. Pitao sam je šta je radila sinoć dok mene nije bilo. (Naravno, ona nije znala za moju akciju spasavanja starog bračnog para Kastrići iz ruku Kindžana i nogu Mindžana.) Na sreću, bio je tu Miloš koji joj je pravio društvo......Ponovo sam Dileju zatekao u dvorištu umesto u kući..... "
-------------------
3. septembar
------------------
            " ....Živana je večeras sa Predragom u pozorištu.Ja nisam mogao da odem. ........Nisam stigao da pogledam dnevnik ali imam ga na video kaseti pa ću ga pogledati sutra...."
 --------------
 16.septembar
--------------------
            " .....Vraćali smo se iz bioskopa. Gradsko saobraćajno ponovo nije funkcionisalo pa smo zajedno sa velikim brojem ljudi krenuli pešice preko mosta. Živana je sve vreme razgovarala sa nekim, preko svog čudnog mobilnog telefona. Bili smo okruženi desetinama hiljada ljudi kojima je izgleda dosadilo neodgovorno ponašanje gradske vlasti pa su krenuli u protestnu šetnju. Bili smo negde na sredini mosta kada se to desilo. Pre tog trenutka, sve me je podsećalo na one divne prolećne večeri kada smo mi branioci mostova prkosili bombama uz pesmu osmeh i šalu. Tada sam prvi put uživo video Eru, Indiru, Vanesu... Eh, to su bili dani.
 .....Kao što rekoh, iznenada su ljudi ispred mene počeli da se okreću i da trče nazad. Pomislio sam u jednom momentu da su me prepoznali i da sad jure ka meni, neznam, radi autograma, da dodirnu svog idola, svog Bozzu. Na sreću talas panike me je brzo minuo jer sam shvatio da sam suviše genijalan i da niko, apsolutno niko, ne može pretpostaviti da je Božidar Drakulić ustvari Bozza, Vampir iz Zemuna. Nisam primetio gde je nestala Živana, uglavnom više je nije bilo pored mene. Štaviše, ostao sam sam, na sred sredine mosta, dok sam u daljini, koja se pretvarala sve više u blizinu, nazirao nekoliko redova kolona čudnih tipova. Imali su šlemove na glavi, i štitove ispod glave i da budem iskren pomalo su me podsećali na ninja kornjače (inače moj omiljeni crtani film). A onda sam shvatio da su to naši momci u plavom, naša narodna milicija. 
    Večeras u dnevniku sam saznao da su oni tada bili na uobičajenoj dužnosti regulisanja saobraćaja, u svojim  uobičajenim uniformama. Bilo je stvarno glupo od nas da krećemo preko mosta u tolikom broju, jer se on mogao srušiti i šta onda. Zar da nikad više nema koncerata na njemu. To bi bila tragedija.
    Uglavnom, kad sam video da su to naši, okrenuo sam se i lagano krenuo nazad sa nadom da ću negde ugledati i Živanu. Jedan neodgovorni mladić, očigledno pijani narkoman i homosektualac, je uzvikujući razne parole neprijateljske sadržine koje nisu ni za ovaj moj dnevnik a kamoli za to sveto mesto, vređao miliciju i nije želeo da se ukloni. Toliko me je iziritiralo njegovo ponašanje da sam bio spreman na sve, ali uspeo sam da se dovoljno iskontrolišem pa sam mu samo slomio ruku i jedan prst na njoj koji je on naročito bezobrazno  pokazivao......Živana me je već čekala u kući. Reče da me je Goran dugo čekao ali da je morao da ode. (Ko je dođavola taj, Goran posmislih u sebi ?) Pogledali smo dnevnik a onda smo ........"
-----------
17.septembar
--------------
            " .........Iz Živanine kuće izašao je jedan stariji sedokosi čovek u tamnom odelu. Naleteo sam na njega na vratima dok sam nestrpljivo pokušavao da ih otvorim. Kada sam upitao Živanu ko je to, rekla mi je da je on iz Crvenog Krsta i da sakuplja priloge za pomoć izbeglicama u Ruandi. Stvarno je grozna ta situacija u Ruandi. Baš smo sinoć videli jedan prilog o njima u dnevniku. Prava je sreća što takvih stvari nema u našoj zemlji. .........Posle mi je bilo smešno što mi se taj čovek u tamnom odelu učinio sumnjivim. I Živana se nasmejala tome kad sam joj rekao.Baš smo se smejali..............."
 
 
                                                                                                                                            nastaviće se ....
-----------------------------------------------------
gledaćete u nastavku:
 
- " ......" Izlazimo evo već duže od dva meseca a još nismo vodili ..........."
" ........... zagrlila me je i pritisla svoje ...... na moje lice ............."
" ........... Dileja nije prestajao da laje, da govori nije umeo..........."
" ........... uvukao sam se tiho u krevet. Bio sam čvrst i spreman.... odje...r......445....grrr..........."
" ............Živana ga je obuhvatila svojom malom šakom. U njenoj tananoj i nežnoj ruci izgledao je tako velik..."
" --------- Ne volim te.................... "
------------------------------------------------------
 
''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
                    epizoda 4: 
                                                " Božina ljubavna priča  "
                                                                 part TWO
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++   

[ sadrzaj ]

Foto strip - Nebojsa Milikic




[ sadrzaj ]

Prvi hakerski rat


Da li ce se jednog dana racunarska istorija deliti po hakerskim ratovima?

U prici vezanoj za hakere Berislav Todorovic, tadasnji administrator UBBG-a, pokusavajuci da nadje objasnjenje zasto su hakeri kod nas toliko destruktivni, odgovorio je: „Vreme je takvo, prepuno agresije, neizvesnosti, ljudi su nervozni...”

Doduse, meseci i godine koji su za nama daju svakako najveci povod za revolt i nervozu. Nakon napada NATO na Jugoslaviju svi smo se osetili prilicno povredeno. Svako od nas je hteo da uradi najvise sto moze da nekako vrati milo za drago. Ispocetka je bilo dovoljno slusati preko informativnog programa o slavnim i manje slavnim podvizima hakerske grupe „Crna ruka”. Nakon pocetka agresije objavljivane su razne proverljive i manje proverljive stvari, od obaranja sajtova do celih racunarskih obavestajnih sistema. Licno je bilo moguce proveriti zauzetost NATO sajta kao i brojne oborene sajtove kosovskih Albanaca, kao i servere americke mornarice. Jedna od poruka „Crne ruke” glasila je da ce za svaki tomahavk oboriti po jedan server. Veliki broj napada vrsen je tako sto je slata velika kolicina beskorisnih informacija i tako zagusivan server koji nije mogao da odgovori na „prave” upite. Ovakav napad dobio je i svoje ime: uskracivanje servisa. Koliko ovo moze da bude obimno pokazuje primer: kada je Microsoft ukinuo ping, oslobodio je oko 2 Mb/s (a on naravno nije napadan sa namerom da se onesposobi). Sa vojnog aspekta ovo sasvim sigurno nije moglo da napravi vece poteskoce agresorima, ali sa marketinske strane bio je pravi bum.

Portparoli raznih institucija su se, naravno, utrkivali u objasnjavanju kako su ozbiljne i strateski bitne stvari postavljene iza firewallova van domasaja napadaca. Cak je i portparol Bele kuce morao da pomene da su zbog „unutrasnjih kvarova” morali da budu offline neko vreme, a ne zbog hakera. Sve ovo je ustalasalo veliki broj ljudi koji je zahtevao objasnjenje, ili se bar zainteresovao da cuje sta se to u stvari dogada. Posle ofanzivnog pocetka, verovatno ohrabren velikim publicitetom, znacajan broj domacih korisnika Mreze hteo je i neposredno da doprinese ratu na Mrezi. Na veliki broj adresa i news grupa pocele su u ogromnim kolicinima da stizu i ozbiljne poruke i pretnje i vulgarne poruke. Popularni su postali i programi koji istu poruku ponavljaju proizvoljan broj puta (mail bombarderi), cak se pojavilo i nekoliko domacih programa na tu temu. Razum je, na srecu, prevladao nad emocijama, te je nakon apela od strane provajdera da su ovakvi postupci vise stetni nego korisni, broj ovakvih akcija znacajno opao.

Naravno, ima i kontraprimera. Nase elektronske „zrtve” bile su daleko manje zato sto je nasa Internet infrastruktura neuporedivo manja i zato sto nije postojao toliki revolt „sa druge strane”. CNN je preneo da je jedan holandski haker, navodno, oborio jedan jugoslovenski Web sajt. Naljutio se, navodno, jer je na njemu procitao da su u NATO-u novi nacisti.

Kako prenose zapadne televizijske kuce, holandski haker sa nadimkom Xoloth1 zamenio je anti-NATO page sa pro-NATO „Help Kosovo” novom stranom. Holandanin se posebno iznenadio kada je video da je postojala registrovana adresa www.pentagon.co.yu. Televizija takode citira Xoloth1a da je sigurnost jugoslovenskih servera slaba, ali ne objavljuje adresu servera koji je oborio, kao ni onih cija je sigurnost slaba.

Sto se e-maila tice, interesantno je da su tokom rata u Zalivu javno objavljivane e-mail adrese pilota. Na objavljene adrese stizalo je veliki broj pohvala i reci podrske. Medutim, kada su prvi put objavljena samo imena i prezimena vojnika koji su ucestvovali u ratu na strani NATO-a, lavina osuda srucila se na e-mail adrese!

Posle bombardovanja Kineske ambasade u Beogradu srpskim i ruskim hakerima (koji su se od pocetka agresije maksimalno solidarisali sa jugoslovenskim kolegama), pridruzili su se i kineski. Samo nekoliko sati nakon objavljivanja vesti oborena su bila cak tri sajta americke vlade. Izmedu ostalog kineski hakeri ostavljali su slike ubijenih kineskih drzavljana. Grupa koja se zove Hong Kong Danger Duo potpuno je oborila sajt www.whitehouse.gov gde su ostavili poruku „Protest USA’s Nazi action! Protest NATO’s brutal action!” slicne poruke docekale su administratore na jos desetinama Web servera

Raznorazni elektronski grafiti slicnog sadrzaja poceli su da se pojavljuju po svim sajtovima koji su na ovaj ili onaj nacin imali veze sa agresijom na nasu zemlju. Uglavnom su imali istu poruku: „Necemo prestati dok vi ne prestanete”. Neki vidovi bili su krajnje siledzijski, ali efektni. Radilo se o slanju ogromnih kolicina beskorisnih podataka ili mejlova. Pojedini serveri morali su da se brane od ogromnog talasa e-mailova blokirajuci kineski domen .cn.

Izgleda da je ljude koji se bave sigurnoscu racunara u Americi agresija na Jugoslaviju zatekla u najgorem trenutku, jer je istovremeno sa „stranim”, naisao i obracun sa domacim hakerima. Nekako u isto vreme FBI je pokrenuo opseznu akciju protiv hakera u Americi. Epilog je da je najveci broj hakera to shvatio kao iskopavanje ratne sekire. Sajtovi senata i FBI bili su nepristupacni skoro nekoliko dana nakon obrusavanja hakera.

Hakeri su potpuno izbrisali sadrzaj Web stranice americkog senata. FBI je takode objavio da je bilo napada na njihov server, ali iako su napadi bili neuspesni, ipak su iskljucili svoj server sa Interneta – za svaki slucaj. Naravno, potrudili su se da objasne svetu da sajt FBI sadrzi samo opste informacije, a ne poverljive podatke i da vitalne stvari nisu ugrozene. Isti hakeri promenili su glavni znak na „Central Intelligence Agency” to „Central Stupidity Agency” (centralna agencija za glupost).

Otprilike u istom trenutku krenuo je i drugi talas u kojem su bili i Srpski andeli, relativno nova hakerska grupa. Ova druga frakcija odlucila se za nesto suptilniji pristup. Preko liste i samog weba mogli ste da procitate interesantne analize i predvidanja. Distribuirani su podaci o civilnim razaranjima i patnjama civilnog stanovnistva koji su stigli do velikog broja ljudi. Prema podacima sa sajta preko 22.000 ljudi bilo je prijavljeno na mailing listu. Statistike kazu i da je sa sajta skinuto preko 100 GB materijala, a dnevno je stizalo preko 10 MB poruka na e-mail.

Ovakvih sajtova bilo je jako mnogo. Skoro svaki veci grad u Srbiji imao je svoj sajt sa informacijama o lokalnim dogadajima. Ovakva mesta bila su dragocena ljudima koji su bili naprosto gladni informacija. Nadamo se da ce ova mesta nastaviti da zive, dobiti komercijalne osnove, nastaviti da se bave desavanjima u svom okrugu i ostati najaktuelniji izvori informacija.

Rat je zavrsen, i na Internetu smo mi sveukupni pobednici. Za kratko vreme izdesavalo se mnogo toga, sigurno je da treba jos vremena da se utisci saberu. Sa gigabajtima materijala vec su se pojavila elektronske izdanja.

Damjan PELEMIS

[ sadrzaj ]

SF prica - BOZICNE RADOSTI 2107


Zima je bila znatno prijatnija od onih desetak prethodnih koje su usledile nakon razaranja nuklearne elektrane na severu svetske zajednice. Ovoga puta oluja je besnela samo dva meseca besprekidno. Ali, to je bila ona od najgorih, pri kojima se nije nista videlo. Sve je bilo belo, kao mleko (za koje, usput, znamo samo iz prica nasih predaka...). Nije bilo uopste zimske radosti, kada sneg veje, pa makar i kada zaveje puteve i nacini ih neprohodnim. Tek sam se dva i po meseca od pocetka zime usudio da izadem napolje. Ali, samo do kapije. Po ovakvom vremenu razni mutanti lutaju ulicama. Izasao sam jer sam, po prvi put u poslednjih desetak godina, ne pamtim vise, video kako sneg pada. Oh, kakva sam budala ispao! Pa to je masina za sneg, montirana za mog mladeg brata. Pokusavamo da bar njemu pruzimo, koliko - toliko bezbrizno detinjstvo. Makar pre nego sto skrati svoje muke i umre od zadobijenog raka.

Stao sam tik uz kapiju, kada me iznenada presece neki vrisak. Znao sam da je bolje da ne izlazim na ulicu, pa sam stoga ostao iza ovog osiguravajuceg zida - kapije. Jedan mutant, koji je ocigledno bio razlog za onaj vrisak, popeo se na vrh zida i posmatrao me odozgo.

- Hej! Sta radis tu gore?! Silazi i bezi! Ukljucicu bezbedonosne lasere!

- Dobro - promrmlja mutant.

Bilo je takvih mnogo. To su uglavnom oni koje su porodice prezrele i odbacile nakon mutacije. Medutim, nisu oni bili jedini koji su lutali ulicama i pljackali. Ulicne mutante su sacinjavale i osobe sa minimalnim mutacijama, koji, pak, nisu zeleli da ih porodice gledaju takve, pa su sami otisli...

Ovaj mutant koji se nalazio na vrhu nase kapije, spremi se za skok. Odjednom mi nesto pade na pamet.

- Henri??

Mutant zastade. Okrenu se i pogleda me. Jedna suza otkotrlja mu se niz obraz, poce da pada, zaledi se pri padu i pri udaru se polomi.

- Tata! To si ti! - moja suza takode skliznu iz oka i pade sa istim posledicama.

Mutant skoci sa zida, u dvoriste. Tek sam ga sada, prisvetlosti, usled magle slabo osvetljene neonke, mogao lepo zagledati. To skoro da nije bio mutant. Samo mu se preko lica pruzao oziljak. Hodao je na dve noge, imao dve ruke, dva oka, dva nosna otvora, a samo jedan nos, usta, glavu... Kada sam ga pazljivije zagledao, potrcah ka ulaznim vratima nase kuce od titanijuma sa namerom da pozovem porodicu. Naprezao sam se do granice eksplozije, ali se cinilo da moje tri ruke i cetiri noge ne deluju dovoljno na led koje je omotavao nase dvoriste. Cak ni ispupcenja na tabanima, razvijena usled privikavanja tela na uslove zivota, nisu pomagali trenutno i ja se okliznuh i padoh... Ustao sam i nastavio ka kuci. Ali, otac me zaustavi:

- Nemoj... Isuvise sam dugo bio odsutan da bih se sada pojavio. Bio bi to veliki sok za tvoju majku. I za tvog malog brata. Hajde, otvori mi kapiju kako bih mogao dostojanstveno da izadem iz svog dvorista.

Otvorih mu kapiju i on istrca iz dvorista, masuci mi. Cim je izasao, zatvorio sam kapiju kako ne bi neki drugi, zalutali mutant upao unutra...

[ sadrzaj ]

Interview with Marky Ramone

"As the drummer of one of rock's most influential bands, Marky Ramone has left a clear mark on popular music. Not one to rest on his laurels, after 30 years Marky continues to forge ahead with his current hard-driving outfit, the Speedkings. NY Rock recently grabbed a few minutes with Marky to discuss some of his past and present projects, including the bittersweet dynamics of the Ramones, history's first Rock 'n' Roll Hall of Fame punk band."

NYROCK
What have you been up to?
MARKY
Jerry Only from the Misfits, who is the only original member left, asked me to play with him and Dez Cadena from Black Flag. We've been touring together doing Misfits, Ramones and Black Flag songs. The audiences have been around 16-19 years old and we've been doing about 80-90 shows a year. I've also been working with the Speedkings and doing a spoken-word tour where I talk about my times in the punk rock scene.
NYROCK
What's the spoken-word show like? Is it like Henry Rollins?
MARKY:
I'm not a comedian. What I do is talk about when punk started in '73 and '74. There aren't too many people left to talk about it. The Ramones started in CBGB's in '74 and I was playing with Wayne County at the time and then Richard Hell left the Heartbreakers and asked me to join the Voidoids.
NYROCK
I heard that Joey's brother, Mickey Leigh, is collaborating on a book with Legs McNeil, who wrote Please Kill Me. Will you write one?
MARKY:
I'm up to 160 pages, but it's not going to be like Dee Dee's books Lobotomy and Chelsea Hotel. Dee Dee was my best friend, but he fantasized a lot, which made him a great writer. A lot of the stuff in his two books is 75% fact and 25% imagination. I knew him so well that I could pinpoint the stuff that wasn't real.
NYROCK
In Lobotomy, Dee Dee talks about how the Ramones didn't get along. It almost seems as if you were the band peacemaker.
MARKY
Me and Dee Dee were the closest. Johnny and Dee Dee didn't really like each other. Dee Dee always complained that Johnny didn't contribute to the songwriting, but he would get credit on the songs. That irked him, and the fact that Johnny took Joey's girlfriend away from him in 1981, which caused a lot of friction in the band. That festered until the band retired in '96. Johnny and Joey didn't talk to each other for 18 years.
NYROCK
That must have been tough traveling in the bus....
MARKY:
Fuck the bus, we were in a van. Anytime Joey would want to relay a message to Johnny, he would have to go through me and vice versa. And they'd be standing 3-4 feet away from each other! We took it out on our music and the music speaks for itself. There was also resentment from Dee Dee leaving in 1989.
NYROCK
Why did Dee Dee leave in '89?
MARKY
He left to pursue a rap career. There was nobody who could write like him and he was one of the founders of punk rock. He couldn't take the bickering between Joey and Johnny, so he left.
NYROCK:
How did you deal with Joey's and Dee Dee's deaths?
MARKY
I knew Joey was passing away because of the cancer. We did a solo album together called Don't Worry About Me. When Dee Dee died it was unexpected since he was clean. I told him anytime he needed someone to talk to I was always available.
NYROCK
Had he been clean a while?
MARKY
He liked to smoke pot a lot, that didn't kill him.
NYROCK
What was it like being inducted into the Rock 'n' Roll Hall of Fame?
MARKY:
You work all those years and you're the first punk band in with all the greats like Jerry Lee Lewis, Little Richard, Chuck Berry, the Beatles and the Rolling Stones, who helped contribute to the progress of rock.
NYROCK:
What was it like having Eddie Vedder induct the band at the awards ceremony?
MARKY:
Eddie Vedder has nothing to do with punk rock and I feel it was more of a Johnny thing, since Johnny moved to Hollywood and he's always wanted to be Mr. Hollywood. They're a whole different breed out there. I think Joe Strummer or Johnny Rotten would have been cooler to induct us, not somebody that is into grunge.
NYROCK:
He looked pretty silly in that Mohawk too....
MARKY:
It was like, let's be the punk for the day. Nice guy, but we were never into his music.
NYROCK:
Did Johnny run the Ramones?
MARKY:
Johnny never ran the show. He thought he did, but he didn't. His bark was bigger than his bite. We all had equal say in a lot of things, but since Joey, Johnny and Dee Dee were the originals, their say was more important than mine. Since Dee Dee was always high on something and Joey and Johnny didn't talk, I was asked a lot of time what I thought since a lot of the decision making was done on spite because of their animosity towards each other.
NYROCK
It was a shame Joe Stummer left us so early....
MARKY
I toured with them in '77 with the Voidoids. We did a Clash tour together in September and October of 30 days where I got to know him real well.
NYROCK:
In the press room at the Rock 'n' Roll Hall of Fame dinner at the Waldorf Astoria, here in NYC in March 2002, the band couldn't even face the photographers for a group photo. It was very strange....
MARKY:
Dee Dee didn't want to be around John and no one had really seen Tommy since 1977. I dedicated my award to Charlotte and Mickey, Joey's mother and brother, since Joey was gone. They didn't want Charlotte and Mickey up there.
NYROCK:
Why was that?
MARKY:
It was Arturo Vega and Johnny's insistence. Arturo Vega, who was basically a lighting and merchandise man for us, even wanted us to turn our backs on Charlotte and Mickey. Johnny even came up to me and asked me to stop kissing Charlotte and Mickey's ass. I told him if I wasn't at the Hall of Fame I'd take him outside and kick the shit out of him.
NYROCK
Any opinions on the current rock scene?
MARKY:
I'm still glad Rancid is together. They're unique and hold up the torch for that kind of music. The Toilet Boys are cool too!
NYROCK:
What about the Ramones tribute albums coming out?
MARKY:
Real bad. The only good thing about the new We're a Happy Family is Kiss and Rancid. I couldn't believe when I heard it. What the hell do Rob Zombie, Marilyn Manson and U2 have to do with punk rock? A good tribute record is Gabba Gabba Hey.
NYROCK
Do you and Johnny talk anymore?
MARKY
No, his remark when Joey and Dee Dee died was, "Who cares? It will sell more records."
NYROCK:
Does Johnny play music anymore?
MARKY
No, there is a rumor going around that me, him, Eddie Vedder and CJ will tour and I would never do that.
NYROCK:
Is their any Ramones material that will be released?
MARKY:
Fifteen songs that Joey demoed with Daniel Ray on guitar with a drum machine will be re-recorded for a second solo Joey record.

[ sadrzaj ]

Red Hot Chili Peppers - biografija

U karijeri dugoj skoro dve decenije, Red Hot Chili Peppers su demonstrirali instinkt za opstankom kakvim bi se ponosio svaki rok bend. Pored nebrojanih promena clanova, borbe sa drogama, pa cak i smrcu, bend je uspeo da stvori stil kakvim tezi vecina grupa. Neodoljivom mesavinom panka, tresa i fanka, Chili su osvetleli put grupama kao sto su Offspring i Sugar Ray. Ako je suditi po interesovanju koje izaziva svaki njihov novi potez, muzicka snaga Red Hot Chili Peppersa ce sigurno trajati jos mnogo godina.

Rani zaceci grupe su stvoreni u srednjoj skoli Fairfax u Los Andjelesu, gde su se sreli Majkl Balzeri, zvani Fli, i Entoni Kidis. Tada su obojica imala po 15 godina i bili su dosljaci u novoj sredini. Fli je ro?en u Melburnu u Australiji, i pre preseljenja u Los Andjeles je ziveo u Njujorku, dok je Kidis sa 11 godina napustio majku i dom u Micigenu da bi ziveo sa ocem koji je pokusavao da izgradi glumacku karijeru. Kao sin dzez muzicara, Fli je dobro svirao trubu i obozavao je Herba Alperta i Luja Armstronga. Sto se tice Kidisa, on je svoje umetnicke aspiracije tada uglavnom ispoljavao po audicijama za male filmske i televizijske uloge.

U vreme kada su se Kidis i Fli upoznavali, cak iste skole, Hilel Slovak je ucio da svira gitaru. Njegovo odusevljenje grupom Kiss i Dzimom Hendriksom se prenelo i na Flija koji je poceo da svira bas. U vreme kada su tri druga maturirala 1980. godine, Slovak i Fli su sa bubnjarom Dzek Ajronsom osnovala bend pod nazivom "Another School" sa kojom su pokusavali da se ubace u klubsku scenu LA, dok je Kidis poceo da studira na Univerzitetu UCLA.

Fli je na kratko vreme napustio grupu da bi svirao sa hardcore bendom Fear, ali se 83. vratio svojim drugovima. Po ugledu na ime koje je Luis Armstrong nadenuo svom dzez kvintetu 20-tih godina, trio je promenio ime u Red Hot Chili Peppers, i jos jednom okusao srecu po klubovima Los Andjelesa. Prilikom jednog nastupa, Kidis se pridruzio grupi na sceni i trio je postao kvartet. U roku od 6 meseci Chili Peppers su potpisali ugovor sa diskografskom kucom EMI.

Izdat 1984., istoimeni prvenac Red Hot Chili Peppersa nije uspeo da izazove previse interesovanja u finansijskom smislu, ali njihovi zivi nastupi su bili druga prica. Slovak i Ajrons koji su napustili bend neposredno pre snimanja albuma, su se vratili, i zvuk je postao jos cvrsca mesavina fanka, panka, tresa i roka. Cesto su nastupali bez odece, samo u sljampavim carapama.
Za potrebe drugog albuma, Chili Peppers su u bend uvrstili i fank legendu Dzordza Klintona. "Freaky Styly", izdat 1985., jos vise je ucvrstio njihov hibridni zvuk, ali je prodaja i dalje isla slabo. Opasnija od slabe prodaje bila je cinjenica da su i Kidis i Slovak poceli da padaju pod uticaj heroina.

Sa izlaskom treceg albuma "The Uplift Mofo Party Plan" 1987. godine, komercijalna sreca je pocela da se smesi Peppersima. Iako se zaustavio na 148. mestu Bilbordove top liste, potpomognut sve vecim brojem fanova, album je bio najava velikog uspeha. Usledila je evropska turneja, tokom koje su Slovak i Kidis pomagali jedno drugom u odvikavanju od droge, i posle koje je bend raspusten radi akumuliranja snage za novi projekat. Onda se desio tragican slueaj. Policija je pronasla u stanu telo Slovaka koji je podlegao smrtonosnoj kombinaciji kokaina i heroina. Uzasnut Kidis je shvatio da je krajnje vreme da se leci, pa je otisao prvo u Meksiko, a onda u kalifornijski centar za rehabilitaciju. Ajrons je napustio grupu i kasnije je postao bubnjar Perl Jama.

Uprkos svemu, Kidis i Fli su odlucili da nastave, i 89. su poceli da traze zamene za Slovaka i Ajronsa. Dzon Frusciante je postao novi gitarista a Cad Smit bubnjar. Iste godine su snimili "Mother's Milk" koji je pokazao da su Peppersi grupa na koju treba ozbiljno racunati. Sa hitovima "Knock Me Down" i "Higher Ground", Peppersi su prvi put dostigli zlatni tiraz. Prelaze pod okrilje Warner Brothersa, i popomognuti cestim pojavljivanjima na MTV-ju, sa albumom "Blood Sugar Sex Magik" 1991. godine, Red Hot Chili Peppers dozivljavaju veliki uspeh. Pored platinastog tiraza, album donosi grupi i prvog Gremija.

Kada se cinilo da su na vrhuncu slave, licni problemi su jos jednom zapretili da ugroze bend. Frusciante je odlucio da napusti grupu i da se posveti heroinu, i Peppersi su naredne dve godine neprestano menjali gitariste. Sa Dejv Navarom, koji je postao skoro stalni clan postave, 95. izdaju novi album "One Hot Minute" koji je u roku od dva meseca dostigao platinasti tiraz.

Saradnja sa Dejv Navarom nije isla glatko, pa se Frusiante, posle lecenja od heroinske zavisnosti vraca u bend. 99. izdaju album "Californication", koji im je, na dodeli MTV muzickih nagrada doneo dva trofeja, a na istoj ceremoniji grupi je urucena i specijalna nagrada za celokupan rad, Video Vangard.

2002. izdaju album "by the way"

           [ sadrzaj ]

Svet "ludih" naucnika - Profesor kiborg!


Nedavno je profesor Kevin Warwick, koji je direktor odeljenja kibernetike na Univerzitetu Reading u Velikoj Britaniji, objavio svoje planove po kojima ce licno on postati kiborg - delom covek, a delom kompjuter - tako sto ce implantirati silikonski cip koji ce moci da komunicira sa njegovim mozgom. On sebe vidi kao coveka buducnosti i kaze da posto ce vremenom roboti zaista poceti da misle, jedini nacin da im ljudi uopste budu "konkurencija" je koriscenje kompjutera radi poboljsanja ljudskog mozga. Implantaciju ce izvrsiti hirurzi, koji ce povezati cip sa nervnim vlaknima u njegovoj levoj ruci i tako ce cip razmenjivati informacije izmedju njegovog mozga i kompjutera. "Mi jednostavno ne znamo kako ce se moj mozak ponasati u toj situaciji", priznaje profesor Warwick. Ono cemu se on nada je da ce mozak odgovoriti na isti nacin kao i roboti koji su programirani da koriste sonar umesto ociju kada detektuju objekte. Ovim eksperimentom ce se dokazati da li kompjuter moze da posalje takve informacije ljudskom mozgu. Inace, silikonski cip ce se sastojati od baterije, radio predajnika, prijemnika i procesora. "Nozice" cipa bice ubodene u membranu koja okruzuje Warwickova nervna vlakna.

 [ sadrzaj ]

Urbane legende - SMRAD U SOBI

Muz i zena su posli na odmor u Las Vegas. Kada su usli u sobu, videli su da soba strasno smrdi. Pozvali su upravu, zatrazili da se soba ocisti i otisli na kockanje. Kada su se vratili, cela soba je smrdela na sredsva za ciscenje. Zadovoljni sto su cistaci dobro obavili posao, otisli su na spavanje. Kada su se ujutro probudili, smrad se vratio. Odmah su od recepcije zahtevali novu sobu. Dok su pakovali stvari, muz je skinuo pokrivac sa kreveta, odakle je, izgleda, smrad dolazio. Videli su da je dusek rasecen, i u njemu su nasli dobro obucen les zene. Kao nadoknadu, dobili su veliki apartman i besplatnu kartu za sve programe.

[ sadrzaj ]

Povoljna ponuda samo za studente: Na more za 50 evra (biciklom)

 

Prvog juna kupili su malo bolje bicikle i odradili dva - tri treninga prelazeci po sto kilometara na ravnom terenu i na Fruskoj gori. Njihovi roditelji su protestovali. Ideja da predju 700 kilometara od Novog Sada, preko Republike Srpske, do Herceg Novog - biciklom, bila je razumljiva jedino Draganu Popovicu i Davorinu Danilovicu. Suboticanin i Kragujevcanin. Dvanaestog jula krenuli su na put.

Vrece za spavanje, osnovni alat za popravku bicikla i minimum hrane i odece cinilo je sav prtljag dvojice dvadesettrogodisnjaka. Za sve sto im bude zatrebalo, snaci ce se na putu. Na Draganovom biciklu dva puta zaredom pucala je guma. A bio je tek prvi dan njihovog putovanja.

Davorin i Dragan su kolege, studenti zavrsnih godina studija turizmologije u Novom Sadu, i shodno tome izabrali su atraktivnu rutu. Planirali su da prodju kroz tri nacionalna parka, Frusku Goru, Taru i Sutjesku, i to su i uradili. Trebalo im je pet i po dana voznje, od pola sest ujutru pa dokle se moze. Sestog dana su vec bili na moru i u Becicima zakucali kod kolega koji su naculi nesto o ovoj avanturi ali su se samo osmehnuli na istu pomisao. Koleginici koja je biciklistima otvorila vrata prvo se otelo pitanje: "Sta se vama desilo?"

Odgovor je mogao biti: "Krenuli smo iz Novog Sada u cetvrtak, vozili smo 300 kilometara uz Drinu, spavali na otvorenom, u Hercegovini nam je ponestalo vode, isli smo po usponima vise u visinu nego napred, padali vozeci mracnim tunelima, na Maglicu smo videli sneg, ali Trebinje vec mirise na more. Mrtvi smo umorni, bilo nam je fenomenalno i ici cemo i sledece godine." Medjutim, tada im je vise bilo do kreveta nego do price.


Kanjon Drine
"To na nasim licima nije bio osmeh nego grc", kaze Dragan, vidno zadovoljan svime sto je prosao, pocevsi od prirodnih lepota, pa do zivotnog iskustva. A evo kuda ih je put vodio: Prvog dana, od glavnog grada Vojvodine, kroz Macvu, dosli su do Banje Koviljace. Sutradan se spustaju niz hladnu Drinu, do Bajine Baste, da bi treceg dana presli Taru i granicu i stigli u Visegrad. Zatim prolaze kroz Gorazde (malo frka ali sve je ok) i nekolicinu mesta sto postoje na karti ali ne i u zbilji, upucujuci se ka Tjentistu. Kraj Sutjeske su prespavali u svojim vrecama, cuvajuci se krpelja, zmija i svih zivotinja koje mrak i strah stvaraju. Petog dana, u Trebinju ih docekuje osvezavajuca desetominutna kisa, odmor i ujutru Crna Gora.

Preplanuli, neobrijani i na biciklama, tesko su mogli proci neopazeno medju lokalnim stanovnistvom. Vec u Macvi, upadaju na seosku slavu gde su ih mestani ugostili, pomolili se u sebi za ovu mladost - ludost i ispratili ih na put otezane "lunch paketima". U Bajinoj Basti, glas o biciklistima se prosirio dovoljno brzo da se i lokalna TV stanica zainteresuje za doticne. Ipak, mozda su najzanimljiviji bili susreti sa domacim gorstacima i pitanjem: "Jesu li to motori?"

Ali to nisu bili motori. Dragan i Davorin obezbedili su sebi letovanje na biciklima, turisticku turu koja se zavrsila lencarenjem na primorju, zaljenjem sto nisu poneli bolji fotoaparat i voznom kartom od Bara pa do kuce. Vozna karta im je predstavljala i najveci izdatak. Na hranu su dnevno trosili oko pet maraka, medjutim, to je sve od manjeg znacaja.

Bitno je da momci hoce da obidju svet.

Branislava Gajic

[ sadrzaj ]

Darvinove nagrade


Darvinova nagrada (Darwin Award) je priznanje koje se svake godine dodeljuje osobi koja je na najbizarniji i najgluplji nacin izgubila zivot. Konkurencija je ostra.

• Tokom bracne svadje u Buenos Airesu (Argentina), 25-ogodisnji covek je gurnuo svoju 5 godina mladju zenu kroz prozor, a zatim poginuo pokusavajuci da je dokrajci. Naime, zena se nogom zakacila za jedan od strujnih kablova. Kada je to video, muz je skocio na nju zeleci da je istisne sa kabla ali je promasio i poginuo od posledica pada sa osmog sprata zgrade. Zena je prezivela.

[ sadrzaj ]

WWWodich


www.sopot.tk - Gomila linkova
www.ramboamadeus.cg.yu - Svetski Mega Car
www.bre.co.yu - Bre! magazin za pismene
www.danguba.com - Danguba
www.corax.co.yu - Politicke karikature

[ sadrzaj ]

helly cherry veb zin 1999 - 2003